Page 72 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 72
ali ako volite sve jednako, uključujući sebe, i tla. Na početku ljudske povijesti čovjek, prem-
voljet ćete ih kao jednu osobu, a ta osoba je i da izbačen iz prvobitnog jedinstva s prirodom
bog i čovjek. Tako je on velika i pravedna oso-
15
ba koja, voleći sebe, voli jednako i sve druge.« još uvijek prianja uz te primarne veze. On po-
stiže sigurnost time što se vraća prirodi, ili što
se čvrsto drži prvotnih veza. On se još osjeća
e) LJUBAV PREMA BOGU istovjetnim sa svijetom životinja i bilja i poku-
Gore smo utvrdili da se osnova naše potrebe šava da ostvari jedinstvo stapajući se s priro-
za ljubavlju nalazi u doživljaju odvojenosti i dom. Mnoge primitivne religije svjedoče o toj
potrebe, koja iz nje proizlazi, da se tjeskoba od- fazi razvoja. Životinja je preoblikovana u to-
vojenosti prevlada pomoću doživljaja sjedinje- tem; čovjek nosi životinjske maske u najsveča-
nja. Religijska forma ljubavi, ona koja se naziva nijim religijskim obredima ili u ratu; čovjek
ljubav prema bogu, nije, psihološki govoreći, obožava životinju kao boga. U kasnijoj fazi ra-
drugačija. Ona niče iz potrebe da se prevlada zvoja, a kad se ljudska vještina razvila do obrt-
odvojenost i postigne sjedinjenje. Zapravo, lju- ničke ili umjetničke vještine, kad čovjek više
bav prema bogu ima isto toliko različitih osobi- nije zavisan o darovima prirode — o voću koje
na i vidova koliko i ljubav prema čovjeku — a nalazi, ili o životinjama koje ubija — on tran-
u priličnoj mjeri nailazimo i na iste razlike. sformira proizvod vlastitih ruku u boga. To je
U svim teističkim religijama, bilo da su poli- faza obožavanja idola izrađenih od gline, srebra
teističke bilo monoteističke, bog predstavlja ili zlata. Čovjek projicira vlastite snage i sposo-
vrhovnu vrednotu, najpoželjnije dobro. Stoga, bnosti u stvari koje je napravio, i tako u otuđenu
specifično značenje koje se pridaje bogu ovisi o obliku obožava svoju odvažnost, svoje vla-
tome što je za nekoga najpoželjnije dobro. Ako sništvo. U još kasnijoj fazi čovjek daje svojim
želimo razumjeti na koji način neki čovjek bogovima oblik ljudskih bića. Čini se da se to
shvaća boga, moramo započeti analizom karak- moglo dogoditi jedino kad je postao još svjesniji
terne strukture čovjeka koji vjeruje u boga. sebe, i kad je otkrio sebe kao najvišu i naj-
Razvitak ljudske vrste, koliko nam je uopće plemenitiju »stvar« na svijetu. U toj fazi obo-
poznat, može se okarakterizirati kao oslobađa- žavanja antropomorfnog boga nalazimo razvoj
nje čovjeka od prirode, od majke, od veza krvi u dva smjera. Jedan se odnosi na žensku ili mu-
šku prirodu bogova, drugi na stupanj zrelosti
15 Meister Eckhart, preveo R. B. Blakney, Harper koji je čovjek dostigao i koji određuje prirodu
and Brothers, New York 1941, str. 204.
čovjekove ljubavi za njih.
85
