Page 67 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

Freud pretpostavlja da je ljubav manifestacija riječima »ljubi bližnjega svoga kao samoga
libida, i da je libido upravljen ili prema drugima, sebe« implicira da poštivanje vlastitog integri-
tj. ljubav; ili prema sebi, tj. narcizam. Ljubav teta i jedinstvenosti, razumijevanje vlastite lič-
i ljubav prema sebi se zato međusobno isklju- nosti i ljubav prema njoj ne mogu biti odvojeni
čuju, i to u tom smislu da ukoliko više ima od razumijevanja druge ličnosti, poštivanja i
jedne, utoliko manje ima druge. Ako je ljubav ljubavi prema njoj. Ljubav za moju vlastitu
prema sebi porok, slijedi da je nesebičnost ličnost nerazdvojno je povezana s ljubavi za
vrlina. bilo koju drugu ličnost.
Postavlja se pitanje: podržava li psihološko Sada smo stigli do osnovnih psiholoških pre-
promatranje tezu da postoji temeljno protu- misa na kojima su izgrađeni zaključci našeg
rječje između ljubavi prema sebi i ljubavi za dokazivanja. Te su premise općenito ove: nisu
druge? Je li ljubav prema sebi isto što i se- samo drugi nego smo i mi sami »objekt« svojih
bičnost, ili su one suprotnosti? Štoviše, je li se- osjećaja i shvaćanja; stavovi prema drugima
bičnost suvremena čovjeka doista briga za sebe i prema sebi, daleko od svakog proturječja, u
kao pojedinca, sa svim njegovim intelektualnim, osnovi su povezani. S obzirom na problem o
emocionalnim i sjetilnim mogućnostima? Nije kojem se raspravlja to znači: ljubav prema
li »on« postao dodatak svoje socijalno-ekonomske drugima i ljubav prema sebi nisu alternative.
uloge? Je li njegova sebičnost identična s lju- Naprotiv, stav ljubavi prema sebi bit će utvrđen
bavi prema sebi, ili je ona prouzrokovana baš kod svih onih koji su sposobni da vole druge.
njezinim odsustvom. Ljubav je, u principu, nedjeljiva ako se radi o
Prije nego počnemo razmatranje psihološkog vezi između »-predmeta« i čovjekove vlastite
aspekta sebičnosti i ljubavi prema sebi, moramo ličnosti. Istinska je ljubav izraz produktivnosti
istaknuti logičnu pogrešnost shvaćanja da se i ona implicira brigu, respekt, odgovornost i
ljubav prema drugima i ljubav prema sebi me- znanje. Ona nije »afekt« u smislu da je netko
đusobno isključuju. Ako je vrlina voljeti svoga po nekome »aficiran«, već aktivno nastojanje za
bližnjega kao ljudsko biće, mora biti vrlina rastom i srećom voljene osobe, nastojanje uko-
— a ne porok — voljeti sebe, jer sam ja tako- rijenjeno u vlastitoj sposobnosti da se voli.
đer ljudsko biće. Ne postoji pojam čovjeka u Voljeti nekoga je aktualizacija i koncentra-
koji ja sam nisam uključen. Doktrina koja pro- cija ljubavne moći. Temeljna afirmacija sadr-
glašava takvu isključenost dokazuje svoju unu- žana u ljubavi usmjerena je prema ljubljenoj
tarnju proturječnost. Ideja izražena biblijskim osobi kao utjelovljenje bitno ljudskih osobina.

78 79