Page 137 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 137
društvima razmjena dobara je bila određena ili Ovdje, međutim, iskrsava važno pitanje. Ako
golom silom, tradicijom ili ličnim vezama lju- se naš čitav socijalni i ekonomski sistem zasniva
bavi ili prijateljstva. U kapitalizmu je sveodre- na tome da svatko teži za vlastitom korišću, ako
đujući faktor razmjena na tržištu. Bilo.da.se se on upravlja prema principu egotizma, koji je
radi o robnom tržištu, tržištu rada ili tržištu ublažen jedino etikom korektnosti, kako može
usluga, svaka osoba razmjenjuje sve ono što» netko obavljati posao, kako može djelovati u
ima za prodavanje za ono što želi dobiti, a pod okviru postojećeg društva, a u isto vrijeme
tržišnim uvjetima, i to bez upotrebe sile ili prakticirati ljubav? Ne podrazumijeva li ovo
prevare. drugo odbacivanje svih svjetovnih interesa i ne
Etika korektnosti lako se brka s etikom Zlat- znači li to dijeliti život s najsiromašnijima? To
nog pravila. Maksima: »čini drugima ono što bi pitanje su postavili i radikalno na njega odgo-
želio da oni čine tebi« može se interpretirati vorili kršćanski kaluđeri i ličnosti kao na pri-
kao: »budi korektan u svojoj razmjeni s drugi mjer Tolstoj, Albert Schweitzer i Simone Weil.
ma«. Ali, zapravo, ona je prvotno formulirana Postoje drugi 4 koji zastupaju gledište temeljne
kao popularnija verzija biblijske maksime: nespojivosti ljubavi i normalnog svjetovnog
»Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe-«. I života u okviru našeg društva. Oni dolaze do
zaista, židovsko-kršćanska norma bratske lju zaključka da govoriti danas o ljubavi znači je-
bavi potpuno je drugačija od etike korektnpsti. dino sudjelovati u općoj prevari. Oni tvrde da
Ona znači voljeti svoga bližnjega, to jest osjeća samo mučenik ili luđak može ljubiti u današ-
ti se odgovornim za njega, istovjetnim s njim, njem svijetu i da zato svako raspravljanje o
dok etika korektnosti znači ne osjećati se odgo- ljubavi nije ništa drugo nego puko pričanje. To
vornim, istovjetnim, već udaljenim i odvojenim, veoma uvaženo gledište ubrzo se pokazuje kao
ona znači da treba poštivati prava bližnjega, ali racionalizacija cinizma. Zapravo, u njega impli-
ne i voljeti ga. Nije slučajno da je Zlatno pravi citno vjeruje prosječan čovjek koji kaže: »Volio
lo postalo danas najpopularnija vjerska maksi- bih biti dobar kršćanin — ali kad bih to mislio
ma; budući da se ono može interpretirati u smi- ozbiljno, morao bih gladovati«. Taj »radikali-
slu etike korektnosti, ono je vjerska maksima, zam« završava u moralnom nihilizmu. Oboje, i
koju svatko razumije i voljan je da je praktici- radikalni mislilac i prosječan čovjek, automati
ra. Ali prakticiranje ljubavi mora započeti su bez ljubavi, i jedina je razlika među njima
uočavanjem razlike između korektnosti i 4
Vidi članak
Marcusea
Herberta
ljubavi. . ; kacije psihoanalitskog revizionizma«, »Socijalne impli-
u časopisu
»Dis-
sent«, New York, ljeto 1955.
162
163
