Page 136 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 136
0 tim najvažnijim gmazovskim krvnim lozama Phillip Eugene de Rothschild U drugim zapisima stoji da je kraljevska loza Troje, koja je iznjedrila Merovinge,
kaže: bila začetnik budućih vladara Rimskoga carstva. Nakon što je Troja opljačkana, kako
se navodi, trojanski ratni junak Eneja, sin princa Ankisa i božice Afrodite (babilonske
Čini se da Eneja utjelovljuje razne krvne loze koje moraju voditi podrijetlo preko Semiramide/Ištar), zaputio se do područja današnje Italije i utemeljio kulturu koja će
Karla Velikog jer je u njemu utjelovljeno stjecište i Davidove (židovske [egipatske]) kasnije postati Rim. Opisano je to u Eneidi, djelu Rimljanina povijesno znanog kao
1 loze Aleksandra Velikog (arijske). Suvremeni predstavnici tog rimskog 'Gensa' ili 'Vergilije', spjevu napisanom oko 27. g. pr. Kr. U Vergilijevoj potanko iznijetoj mitologiji
europskih monarha tvore vladajuću 'aristokraciju' ponovno oživljenog Rimskog Romul i Rem bili su potomci Eneje preko svoje majke Afrodite, iste majke koja je
carstva. Te 'kraljevske obitelji održavaju svoj pedigre kroz endogamiju (brakove simbolički dodijeljena Eneji, značajnoj figuri grčke ah i rimske povijesti. Kada govorimo
unutar obitelji). Prvi prototip Antikrista (najčišće krvne loze) bio je Nimrod, o osnivačima Rima ponovno dolazimo do krvnih loza Sumera i Babilona. Eneja je, kako
utemeljitelj Babilona. Povijesna i genetska okosnica tog posljednjeg Rimskog carstva se navodi, otputovao u Italiju preko Karlage (današnjeg Tunisa u Sjevernoj Africi) sa
su Karlo Veliki i njegovi potomci, ljudi poput [princa] Philipa Mountbattena (Rex svojim sinom Askanijem. Primio ih je kralj Latin, a Eneja je kasnije postao kralj Italije,
Julius Alexander Battenberg), koji je jedna od vladajućih glava julijanskog Gensa.
tada zvane Latij. Njegov sin Askanije oženio je Laviniju, kćer kralja Latina, a njihov sin
Silvije oženio je Lavinijinu nećaku. Oni su pak imali sina Bruta koji je postao Enejin
Gmazovski Rim prapraunuk. Upravo se Brut, piše u nekim zapisima, iskrcao na Britanskom otočju 1103.
Spomenuvši Nimroda i Rim, dolazimo do vrlo važnog dijela povijesti gmazovskih g. pr. Kr., preimenovavši to područje u 'Britaniju', a njegove stanovnike u 'Britance'.
križanaca koji će nas dovesti do današnjih dana. Prema drevnim spisima i legendama,
Nimrod je utemeljio Babilon, nasljednika Sumera u području današnjeg Iraka, a vladao Podigao je grad p o d nazivom „Nova Troja", odnosno današnji London, navodi se
je, kako je zapisano, sa svojom ženom, kraljicom Semiramidom. Ona je još jedna verzija u zapisima, ali ti se izvještaji uglavnom odbacuju. Kako god bilo, imamo krvnu lozu
indijskog božanstva - Sami-Rama-isi ili Semi-Ramas. Nimrod (što znači „pobunit ćemo koja dolazi iz Troje i predstavlja začetak rimskih kraljevskih i elitnih krvnih loza, a tu
se") opisan je kao „moćni tiranin" te „veliki lovac" i jedan od 'divova. Rasa 'divova' ili je i trojansko podrijetlo merovinških kraljeva i Karla Velikog, na području današnje
'Titana' navodno potječe od Noe, bebe opisane u Knjizi Henokovoj, kao križanac između Francuske i Njemačke. Prisjetimo se što je rekao Phillip Eugene de Rothschild:
Čuvara i ljudi, upadljivo bijele kože. Nimrodov otac u tekstu Knjige Postanka bio je
Kuš, znan i kao Bel ili Belus, koji je bio Noin unuk i Hamov sin. Kuš je postao poznat U prvim redovima rituala bili se [kraljevske obitelji Europe], s princom Philipom
Karla
na čelu.
kao božanstvo Hermes, što znači Hamov sin. „Hermesovog kađuceja" spomenuo sam Velikog, On potječe, poput većine sadašnjih europskih monarha, iz krvne loze sam da
Eneje.
i
Merovinga
Siguran
njen
trenutni
predvodnik.
je
No,
on
ranije, a simboli za Nimroda u Babilonu uključivali su zmiju i guju ili zmaja. Arapi su su njegovi kromosomi po majci u sadašnjim kromosomima 'antikristovskih' Nefila.
vjerovali daje nakon Potopa upravo Nimrod sagradio, ili ponovno sagradio, zapanjujuće Princ Philip ... je vodeći biološki potomak 'gmazova', kako ih Vi nazivate.
zdanje u Baalbeku u Libanonu: tri kamene gromade, od kojih svaka teži po 800 tona.
Prema zapisima, vladao je područjem današnjeg Libanona a, prema Knjizi Postanka, Kakva god bila istina sadržana u mitu o postanku Rima, čiji je veliki dio
prvi centri Nimrodova kraljevstva bili su Babilon, Akađ i ostali gradovi u zemlji Sinaru simboličan, ta kultura i odatle proisteklo carstvo premješteni su u Babilon. Bilo je to
(Sumeru). Također je, navodi se, vladao Asirom i podigao gradove kao što su Niniva, još jedno gmazovsko društvo sa svojim motom tipa 'vidi-poželi-osvoji', karakterizirano
gdje je pronađeno mnogo sumerskih pločica. Makar i letimičan pogled na to kako su
Nimrod i kompanija bili štovani u Babilonu izaziva poznate asocijacije. Babilonci su Koloseumom u kojem su milijuni ljudi i životinja ubijani za 'razonodu' gledatelja.
štovali trojstvo sastavljeno od Nimroda, božanskog oca, simboliziranog ribom; Tamuza Rimsko carstvo još će više proširiti utjecaj gmazovskih križanaca, te će dopustiti križanje
ili Ninusa, sina kojegje rodila djevica, koji je navodno bio reinkarnacija Nimroda, tako da sa svojim pretečama iz Sumerskog carstva.
su „otac i sin bili jedno"; i kraljice Semiramide ili Ištar, djevičanske majke, simbolizirane
golubicom. Ovo sam definitivno već negdje čuo. Samo trenutak, sjetit ću se ja. Gmazovske religije
Rimljani su stvorili i kršćanstvo kakvo danas poznajemo, a brojne gmazovske religije, od
Poslije propasti Sumera i Babilona te opadanja moći Egipta sjedište gmazovskih kojih je svaka utemeljena na babilonskoj Crkvi, bile su i ostale edno od najvećih oružja
j
hibrida naposljetku je premješteno na sedam brežuljaka Rima, koji je postao središte globalne kontrole uma i duhovnog ugnjetavanja. Sve glavne religije potekle su iz zemalja
golemog carstva u kojem je ustanovljena 'kršćanska' Crkva. Legenda kaže da je taj grad Sumerskog carstva. Kršćanstvo, judaizam, islam, hinduizam, budizam i druge, poput
nazvan po tipu koji se zvao Romul, a koji je pronađen kao ostavljeno dijete, zajedno sa zoroasterizma, nastale su na Srednjem i Bliskom istoku i na području kojim je nekoć
svojim bratom blizancem Remom, na obali rijeke Tibar. Spominju se kao „sinovi boga vladano iz Sumera. Tamošnji su narodi ostali pod dominacijom tog korpusa znanja i
Marsa". U Sumeru je taj bog bio znan kao Marduk, a u Babilonu kao Nimrod. Sumerske sustava vjerovanja tijekom tisuća godina po propasti Sumera. Kao što sam spomenuo
pločice kažu da je Marduk bio sin Enkija, glavnog znanstvenika Annunakija, čime se ranije, u priči o kralju Sargonu, akadskome kralju koji je osvojio Sumer, navodi se kako
Enki povezuje s babilonskim Nimrodom. Romul i Rem su se, prema legendi, posvađali ga je njegova majka rodila u tajnosti te ga je ostavila da pluta u košari na rijeci Eufratu
oko prava na vladanje i Romul je, ubivši Rema, grad prozvao Rimom. gdje ga je pronašla i kasnije odgojila kraljevska obitelj.