Page 140 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 140

Židovi  imaju  svoj  sabat  u  subotu  ili  Saturn-day  (engl.
                                 Saturday;  op.  prev.),  u  drukčijem  obliku  štovanja  Nimroda
                                 (slika  65).  U  babilonskim/kaldejskim  misterijama  Nimrod
                                 je  obožavan  kao  Saturn.  Njegov  je  rođendan  slavljen
                                 tijekom  svetkovine  Saturnalija  u  razdoblju  prije  našeg
                                            j
                                 Božića,  a u ednom je  razdoblju  Rim  čak  nazivan  „gradom
                                 Saturna".  Najužoj  eliti  kršćanske  i  židovske  religije  to  je
                                 poznato,  ali nižerangiranim ljudima  u haljama te široj pastvi
                                 prodaje  se  lažna  priča.  O n o  što  elita  zna  da  je  simbolično
                                 u  smislu  spominjanja  Isusa  i  koječeg  drugog,  sljedbenici  i
                                 nižerangirano  svećenstvo  trebaju  uzeti,  kako  im  je  rečeno,
                                 kao doslovno, inače će gorjeti  u paid u. Rimska crkva stvorena
                                 je  kao  paravan  babilonske  religije  iza  koje  se  može  prikriti
                                 pravi plan  za  uspostavu globalne kontrole,  između ostalog  i
                                 kontrola  uma  širokih  masa  ljudi  kroz vjersku  indoktrinaciju   Slika  68:  Izvorni  egipatski  obelisk  pod  nazivom  Kleopatrina igla  u  Londonu  ...  izvorni  obelisk  u njujorškom
                                 temeljenu  na  strahu  od  nevjerovanja.                            Central  Parku,  također  znan  kao  Kleopatrina  igla  ...  izvorni  obelisk  iz Luksora na Place  de la  Concordeu u
                                                                                                     Parizu  ...  i  Washingtonov  spomenik  u  Washingtonu
                                     Simbole  Babilona  i  njegova  štovanja  Sunca/božice  u
                                 'kršćanstvu'  nalazimo  posvuda.  Krug Trga  Sv.  Petra  u  Rimu
         sa  svojih  osam  zraka  predstavlja  božicu  Semiramidu  ili  Ištar,  a  obelisk  i  božična  jelka  U egipatskim  pričama  o bogu  Sunca  Ozirisu  stoji daje rasječen  na  14 dijelova  koji su
         nadahnuta Babilonom  izdizala se  nad prizorom  Kristova rođenja kada sam 2007. godine      potom  razbacani  diljem  kraljevstva.  Njegova  žena,  djevičanska  majka  Izida,  pronašla  ih
         posjetio Rim  (slika 67).  Car Kaligula prenio je obelisk iz Egipta  u prvom  stoljeću  te  ga je   je  sve  osim  njegova  penisa  i  zato je načinila jedan  umjetni,  simboliziran  obeliskom.  Ista
         podigao  u  Kaligulinom krugu  (odnosno kasnijem  „Neronovom krugu"  ili,  što je doista    se priča ponavlja  s  Nimrodom  i  Semiramidom  u Babilonu, što je razlog da tajna društva,
         prikladno,  u „Vatikanskom krugu"),  a na svoje sadašnje  mjesto  preseljen je  1586. godine.   u  prvom  redu  Slobodni  zidari,  posvuda  podižu  obeliske.  Nije  slučajno  da  sva  glavna
         Drevni  grčki  povjesničar Diodor navodi da je  kraljica Semiramida  u  Babilonu  postavila  središta  gmazovskih  križanaca  -  Rim,  London,  Pariz  i  New  York  -  posjeduju  izvorne
         obelisk  visok  40  m,  te  da  je  bio  povezan  sa  štovanjem  Sunca,  predstavljajući  falus  boga  egipatske  obeliske,  niti  da Washington  ima  najveći  obelisk  na  svijetu,  slobodnozidarski
         Sunca  Baala/Nimroda.  Neki  masonski  istraživači  kažu  da  riječ  'obelisk'  doslovno  znači  Washingtonov  spomenik  (slika  68).
         „Baalova  strijela"  ili  „Baalov rasplodni  organ".  Iz  tog razloga obelisk  također  predstavlja
         pripadnike krvne loze gmazovskih hibrida  koji su,  iskreno  rečeno,  hrpa  pimpeka.        Sinovi i Sunca Božja
                                                                                                     'Kršćanski'  Božić  bio je  babilonska  -  'poganska'  -  svetkovina  usred  zime  u  spomen  na
                                                                                                     smrt  Nimroda/Tamuza,  a  prikazuje  Sunce  koje  'umire'  u  zimskom  suneostaju  kada
                                                                                                     doseže  najnižu  točku  svoje  snage  na  sjevernoj  polutki.  Tri  dana  kasnije,  na  dan  koji
                                                                                                     je  postao  naš  25.  prosinac,  slavili  su  'rođenje'  Sunca  (Nimroda/Tamuza);  odatle je  to
                                                                                                                           j
                                                                                                     rođenje'  dano  'Isusu', još ednom  simbolu  Sunca.  Naš 25.  prosinac  bio je  rimski  Nalalis
                                                                                                     Soliš  Invicti  -  Rođenje  nepokorenog  Sunca,  a  tijekom  tisuća  godina  prije  kršćanstva
                                                                                                     bilježimo  cijeli  niz  'isusovskih'  likova.  Među  njima  su  Oziris  i  Horus  (Egipat);  Mitra/
                                                                                                     Mitras  (Perzija  i  Rim),  Dioniz  i  Bakho  (u  Grčkoj/Rimu  znan  kao  'Sin  zmije');  Atis  iz
                                                                                                     Erigije  (sadašnja Turska);  Krišna  (Indija)  i, naravno, Tamuz ili Ninus iz Babilona. Tu su
                                                                                                     i  Buddha  Sakia  iz  Indije;  Salivahana  s  Bermuda;  Odin  iz  Skandinavije;  Krit  iz  Kaldeje;
                                                                                                     Zoroaster  iz  Perzije;  Baal  i  Taut  iz  Fenicije,  Indra  s  Tibeta;  Bali  iz  Afganistana;  Jao  iz
                                                                                                     Nepala;  Wittoba  kod  Bilingoneza;  Xamolxis  iz  Trakije;  Zoar  nekih  indijskih  bonza
                                                                                                     (svećenika); Adađ iz Asira; Deva Tat  i  Sammonocadam iz Šijama; Alkid iz Tebe; Mikado
                                                                                                     kod šintoista; Beddru iz Japana; Hesus ili Eros, i Bremrillahm kod Druida; Thor, Odinov
                                                                                                     sin,  kod  Gala;  Kadmus  iz  Grčke;  Hil  i  Feta kod  Mandaita;  Gentaut  i  Quetzalcoatl  iz
                                                                                                     Meksika;  Univerzalni  monarh  kod  Sibiia;  Ischy  s  Formoze;  Onaj  Sveti  iz Xace;  Fohi  i
                                                                                                     Tien  iz  Kine;  Adonis,  sin  djevice  Io>  iz  Grčke;  Iksion  i  Kvirin  iz  Rima;  te  Prometej  s
   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145