Page 139 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

Izraelci/Hebreji, ili, bolje rečeno, njihovi manipulativni svećenici, ovu su drevnu
priču kasnije preuzeli iz mezopotamskih zapisa, koristeći je u izmišljenoj priči o Mojsiju.
Stari je zavjet baziran na sumerskim, babilonskim i egipatskim zapisima uređenim i
preinačenim po potrebi, kako bi se stvorila krivotvorena povijest i religija pod nazivom
judaizam. Novi zavjet se temelji na simboličkim pričama uvijek iznova ponavljanim
tijekom tisuća godina prije negoli je napisan. U velikoj mjeri one govore o sumerskoj,
babilonskoj i egipatskoj religiji štovanja Sunca i obredima škola misterija. S druge strane,
tekstovi Novog zavjeta iznjedrili su jednu izmišljenu povijest i religiju zvanu kršćanstvo.
Kralj Sargon bio je veliki štovatelj Sunca, a ti vladari Sumerskog carstva dobivali su titulu
„Sin Sunca". Stewart Swerdlow potvrđuje točnost mog istraživanja na temelju svojeg
insajderskog iskustva o tome kako je štovanje boga Sunca (i štovanje božice) gmazovska
religija. Sumeranima je Sunce bilo simbol 'Boga' te je odatle nastao naslov 'Sunčev sin'
ili 'Božji sin'. Možda je to povezano s navodima u drevnim spisima o gmazovima, za
koje se kaže da „sjaje poput Sunca" premda ista božanstva i rituali mogu simbolizirati
mnoge i sasvim različite stvari, ovisno o znanju koje je čovjeku dostupno. Sunce možete
štovati zato što ono daje toplinu i potiče rast vaših usjeva ili njime možete simbolizirati
vrlo napredne energetske i geometrijske 'zakone'. Simbol možda i jest isti, ali dvije razine
znanja uvelike se razlikuju. Sumerski su carevi često bili znani kao „Jedan Gospod", a Slika 64: Božica majki imamo posvuda - sve su one različite verzije Semiramide iz Babilona, prikazane
na lijevoj strani
istu temu nalazimo i u Egiptu jer su te dvije kulture, u bili, bile jedna sama.
Nije postojao ni Isus ni Marija, niti bilo kakva 'kršćanska' priča kakva se iznosi s
Kršćanstvo je prikrivena babilonska religija štovanja Sunca i štovanja božice, ili
se takvom čini onima koji radije ne bi istraživali, ne želeći vidjeti ono što je očigledno. propovjedaonica te u Evanđeljima. One su simbolički prikaz babilonskih božanstava
Babilonsko trojstvo Nimroda oca; Tamuza, srna rođenog od djevice („reinkarnirani Nimroda/Tamuza i Semiramide i drevne religije gmazovskih križanaca. Kao što je
Nimrod") i Semiramide, djevičanske majke, preneseno je u rimsko vjerovanje. O n o je ranije rekao Eugene de Rothschild: „Prvi prototip Antikrista (najčišće krvne loze) bio je
naposljetku u četvrtom stoljeću postalo kršćanstvo i 'kršćansko' Trojstvo zahvaljujući Nimrod, utemeljitelj Babilona". Nimroda se prikazuje kao 'gorostasa', poput Nefila, a on
caru Konstantinu. Babilonsko trojstvo nastavilo se kao 'kršćanski' Otac (Nimrod), i Semiramida su opisivani kao polu-ljudi i polu-gmazovi.
Sin (Tamuz, preimenovan u Isusa) i Sveti Duh kojeg, poput Semiramide u Babilonu, Razmrsiti priču mnogo je jednostavnije nakon što uvidite da sva različita imena za
simbolizira golubica. Svim atributima kojima su Babilonci nadijevali Semiramidu - bogove i božice širom svijeta označuju, u biti, ista božanstva. Među drugim imenima za
'djevica majka', 'kraljića Neba', 'Naša Gospa' (što bi se na talijanski prevelo kao Madonna, Semiramidu su: Izida, Afrodita, Venera, Artemida, Dijana, Atena, Minerva, Demetra,
Ceres, Geja, Tera, Hera, Junona, Hestija, Vesta, Cibela, Europa, Fortuna i Rea ili Ops,
a na francuski Notre Dame) -
'kršćanski' su tvorci prenijeli Majci žena i sestra rogatog grčkog boga Kronosa (Nimroda). Medu drugim imenima za
Mariji. Ukratko, 'poganske' religije Nimroda/Tamuza su Oziris/Horus, Baal, Bel, Moloh (štovan u Bohemian Groveu),
Babilona i drevnoga svijeta preselile Marduk, Saturn, Jupiter, Janus, Merodak i Pan. Nimrod je bio „bog Sunca i otac svega
su u Rim gdje su preimenovane u stvorenog". Semiramida je postala božica Mjeseca, plodnosti i mnogočega drugog.
'kršćanstvo'. 'Majka Marija' i 'Isus', Drevni grčki povjesničar Herodot ispripovijedao je kako je vidio da se misterijska
u prizoru Kristova rođenja na religija i njezini obredi prakticiraju u mnogim zemljama te je ustvrdio da je Babilon
Trgu sv. Petra u Rimu, na slici 63, bio izvorište svekolikog 'idolopoklonstva. Sir Austen Henry Layard, jedan od vodećih
zapravo su kraljica Semiramida i britanskih arheologa 19. stoljeća koji je iskopao sumerske pločice, rekao je: „Povijest
Tamuz iz Babilona i većeg dijela svetih i svjetovnih zbivanja potvrđuje da je idolopoklonstvo nastalo u Babilonu,
pretkršćanskog svijeta pod brojnim najdrevnijem religijskom sustavu."
i različitim imenima (slika 64). Kao Babilonska misterijska religija postala je kršćanstvo kroz osnivanje Rimske crkve.
što smo vidjeli, ubaidska kultura, Ne samo da cijela okosnica 'kršćanske' priče potječe iz Babilona i Sumera, dakle tisuće
preteča Sumera u Mezopotamiji, godina ranije od nje same, nego je isti slučaj i s 'kršćanskim' blagdanima i 'kršćanskim'
štovala je zmijske ljude, a u njihovim svetkovinama poput Božića, Uskrsa i korizme. Kršćani čak svetkuju nedjelju (engl.
Slika 63: Prizor Kristova rođenja na Trgu sv. Petra u Rimu, su grobovima pronađeni likovi Sunday, a Sun znači 'Sunce'; op. prev.) jer 'kršćanstvo'je štovanje boga Sunca - Nimroda/
u kojem glume kraljica Semiramida kao 'Majka Marija i gmazovske majke i djeteta. Tamuza - u obliku Isusa.
Tamuz kao 'Isus'.