Page 131 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 131

Ima  tu  još  nešto.  I  same  gmazove  kontrolira  jedna  druga  sila  koju  je  spomenuo
 Stewart  Swerdlow  kada je  rekao  da  su  ih  stvorili  „prozirni  ljudi"  koji  „zapravo  ne mogu
 ući  u  fizičke  dimenzije  jer  je  brzina  vibracija  njihove  energije  tako  visoka  da  ne  može
 održati  fizičko  tijelo".  Kada  se  pojave,  kaže  on,  „izgledaju  poput  prozirnih  staklastih
 ljuštura".  Pljunuti George Bush mladi. I sami gmazovi su kompjutorski programi kodirani
 da  rade  to  što  rade,  a  krajnja  sila  koja  upravlja  njihovim  ponašanjem  i  manipulacijom
 ljudi  izvan  je  njihova  dosega.  Na  kraju  krajeva,  onaj  tko  kontrolira  matriks  kontrolira
 ljudsku  i  gmazovsku  stvarnost  -  ukoliko  se  ne  osvijestimo  i  prestanemo  igrati  njegove  Zmija  i  Sunce
 sulude  igre.
 Kada  sam  prvi  put počeo  govoriti  i  pisati  knjige  o  gmazovskoj  vezi  naišao  sam  na
 hrpu  poruga  i  psovki,  ali  ljudi  se  sve  brže  otvaraju.  Prije  objavljivanja  Najveće tajne  1998.
 godine  u  internetsku  sam  tražilicu  upisao  „gmazovski  vanzemaljci"  i  izlistana  je  tek
          Ljudi  nikada  ne čine zlo tako  revnosno  i s takvim užitkom  kao kada to čine iz religijskog
 šačica stranica.  Istu sam stvar učinio  danas  i dobio sam više od  33.000  takvih stranica,  a
          uvjerenja.
 to je samo  djelić  lavine  koja će  rasti  dok se veo  bude  podizao.  Blaise  Pascal



          Krvne  loze  gmazovskih  križanaca  posijane  su  diljem  svijeta,  ali  one  koje  su  proizašle
          iz  Sumerskog  carstva  i  Babilona  (sadašnjeg  Iraka)  najuočljivije  su  u  svojoj  težnji  ka
          globalnoj  prevlasti.  Danas su  uglavnom  one  na  vlasti.
              Britanski  pisac  i  antropolog  L.  A.  Waddell  napisao  je  niz  sjajnih  knjiga  o  Sumeru
          i  drugim  drevnim  kulturama.  Bio je  stručnjak  za  sumerske  i  egipatske  hijeroglife  te  za
          sanskrtski  jezik  doline  Inda  u  Indiji.  Takva  rijetka  nadarenost  omogućavala  mu  je  da
                s
          putuje pomenutim  predjelima,  čita drevne  zapise na  hramovima  i spomenicima, te da
          uvidi kako su Sumer,  Egipat  i dolina Inda bili dio jednog carstva  s ishodištem  u Sumeru.
          U  svom  djelu  Tvorci  civilizacije  (engl.  Makers  of Civilisation),  Waddell  također  pokazuje
          da se Carstvo sa središtem  u Sumeru protezalo ne samo do doline  Inda na  istoku, nego
          do  Britanskog  otočja  na  zapadu,  obuhvaćajući  golema  područja  između  te  dvije  točke.
          Bilo  je  veće  od  carstva  Aleksandra  Velikog  ili  pak  Rimljana.  Moguće je  da je  napredno
          znanje  preneseno  u  Sumer  preko  doline  Inda  kada  su  gmazovi  bježali  iz  potopljenog
                           j
          Mua/Lemurije,  ali ednom  kada je  onamo  prenijeto  središte je,  čini  se,  bio  Sumer.  Na
          temelju  vremenskog  slijeda  i  opisa  vođa  i  njihova  rodoslovlja,  Waddell  je  ustanovio  da
          su vladari tih triju velikih kultura  -  Sumera, Egipta  i  doline Inda  -  bili, barem  u ednom
                                                                               j
          razdoblju,  isti  narod  pod  različitim  imenima.  Upravo  su  ta  različita  imena  zamaglila
          istinu.  Po mišljenju  povjesničara,  različiti  nazivi  znače da se  radi  o  različitim narodima,
          ali  to  nije  točno.  Bezbrojni  'bogovi'  iz  raznih  kultura  također  su,  kako  se  ispostavilo,
          različita  imena  za  ista  božanstva.  Jednom  kada  to  shvatite  probijanje  kroz  'prošlost'
                                                  j
          postaje  mnogo  jednostavnije.  Prednost  koju e  Waddell  imao  nad  konvencionalnim
                                                                   t
          egiptolozima  i 'povjesničarima  (osim otvorena  uma)  sastojala se  u ome što je znao čitati
          sumerski  te je mogao  dešifrirati  drevne  egipatske  zapise,  koji  su  njima  bili  nerazumljivi.
          Uvidio je  daje  rane  egipatske  hijeroglife  koristila  tadašnja  vladajuća  kultura  u  Sumeru.
          Tek su kasnije  izrasli  u egipatski sustav  hijeroglifa  razvijen  na lokalnoj  razini,  a egiptolozi
          nastoje  dešifrirati  upravo  ove  potonje.

              Iznijet  ću  jedan  primjer  kako  je  Waddell  dokazao  svoje  tvrdnje.  Sumerani  su
          zabilježili  da je  kralj  Sargon  imao  sina Manisa  koji je  kasnije  postao  car.  U  isto  vrijeme,
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136