Page 131 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 131
Ima tu još nešto. I same gmazove kontrolira jedna druga sila koju je spomenuo
Stewart Swerdlow kada je rekao da su ih stvorili „prozirni ljudi" koji „zapravo ne mogu
ući u fizičke dimenzije jer je brzina vibracija njihove energije tako visoka da ne može
održati fizičko tijelo". Kada se pojave, kaže on, „izgledaju poput prozirnih staklastih
ljuštura". Pljunuti George Bush mladi. I sami gmazovi su kompjutorski programi kodirani
da rade to što rade, a krajnja sila koja upravlja njihovim ponašanjem i manipulacijom
ljudi izvan je njihova dosega. Na kraju krajeva, onaj tko kontrolira matriks kontrolira
ljudsku i gmazovsku stvarnost - ukoliko se ne osvijestimo i prestanemo igrati njegove Zmija i Sunce
sulude igre.
Kada sam prvi put počeo govoriti i pisati knjige o gmazovskoj vezi naišao sam na
hrpu poruga i psovki, ali ljudi se sve brže otvaraju. Prije objavljivanja Najveće tajne 1998.
godine u internetsku sam tražilicu upisao „gmazovski vanzemaljci" i izlistana je tek
Ljudi nikada ne čine zlo tako revnosno i s takvim užitkom kao kada to čine iz religijskog
šačica stranica. Istu sam stvar učinio danas i dobio sam više od 33.000 takvih stranica, a
uvjerenja.
to je samo djelić lavine koja će rasti dok se veo bude podizao. Blaise Pascal
Krvne loze gmazovskih križanaca posijane su diljem svijeta, ali one koje su proizašle
iz Sumerskog carstva i Babilona (sadašnjeg Iraka) najuočljivije su u svojoj težnji ka
globalnoj prevlasti. Danas su uglavnom one na vlasti.
Britanski pisac i antropolog L. A. Waddell napisao je niz sjajnih knjiga o Sumeru
i drugim drevnim kulturama. Bio je stručnjak za sumerske i egipatske hijeroglife te za
sanskrtski jezik doline Inda u Indiji. Takva rijetka nadarenost omogućavala mu je da
s
putuje pomenutim predjelima, čita drevne zapise na hramovima i spomenicima, te da
uvidi kako su Sumer, Egipat i dolina Inda bili dio jednog carstva s ishodištem u Sumeru.
U svom djelu Tvorci civilizacije (engl. Makers of Civilisation), Waddell također pokazuje
da se Carstvo sa središtem u Sumeru protezalo ne samo do doline Inda na istoku, nego
do Britanskog otočja na zapadu, obuhvaćajući golema područja između te dvije točke.
Bilo je veće od carstva Aleksandra Velikog ili pak Rimljana. Moguće je da je napredno
znanje preneseno u Sumer preko doline Inda kada su gmazovi bježali iz potopljenog
j
Mua/Lemurije, ali ednom kada je onamo prenijeto središte je, čini se, bio Sumer. Na
temelju vremenskog slijeda i opisa vođa i njihova rodoslovlja, Waddell je ustanovio da
su vladari tih triju velikih kultura - Sumera, Egipta i doline Inda - bili, barem u ednom
j
razdoblju, isti narod pod različitim imenima. Upravo su ta različita imena zamaglila
istinu. Po mišljenju povjesničara, različiti nazivi znače da se radi o različitim narodima,
ali to nije točno. Bezbrojni 'bogovi' iz raznih kultura također su, kako se ispostavilo,
različita imena za ista božanstva. Jednom kada to shvatite probijanje kroz 'prošlost'
j
postaje mnogo jednostavnije. Prednost koju e Waddell imao nad konvencionalnim
t
egiptolozima i 'povjesničarima (osim otvorena uma) sastojala se u ome što je znao čitati
sumerski te je mogao dešifrirati drevne egipatske zapise, koji su njima bili nerazumljivi.
Uvidio je daje rane egipatske hijeroglife koristila tadašnja vladajuća kultura u Sumeru.
Tek su kasnije izrasli u egipatski sustav hijeroglifa razvijen na lokalnoj razini, a egiptolozi
nastoje dešifrirati upravo ove potonje.
Iznijet ću jedan primjer kako je Waddell dokazao svoje tvrdnje. Sumerani su
zabilježili da je kralj Sargon imao sina Manisa koji je kasnije postao car. U isto vrijeme,