Page 132 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

pokazuje Waddell, sin kralja u dolini Inda bio je znan kao razdoblju oko 2000. g. pr. Kr., Egipat i dolina Inda krenuli su svojim putem, ali s istim
Manja, dok se u Egiptu nazivao Manj (skraćeno u Man) korpusom znanja i sustava vjerovanja. U Mezopotamiji su se kasnije izredali i drugi
- tip kojega su Grci poznavali kao Menesa, a engleski narodi i carstva: akadsko, babilonsko, asirsko i kaldejsko, između ostalih.
i
egiplolozi kao Mena. Dakle, mamo slučaj da su vladarev Narodi tih carstava također su naslijedili korpus znanja, krvne loze i običaje
sin, a kasnije vladar, tijekom istog razdoblja u Sumeru, Sumerana. Babilonsko carstvo, od 2000. g. pr. Kr. do oko 1600. g. pr. Kr., postalo je
Egiptu i dolini Inda nazivani različito: Manis, Manj i glavno središte gmazovskih križanaca u tom području. Babilon i druga mezopotamska
Manja. društva bili su ishodište brojnih kultura suvremenog svijeta. Hibridne krvne loze koje
Razlog je očigledan - radilo se i istom momku. Čak su nastale u tim zemljama uhvatile su korijena u drevnoj Troji, Grčkoj, Rimu i drugdje,
je i titula koja mu je dana u svim trima mjestima bila ista često se ponovno spajajući s krvnim lozama Sumera čiji su pripadnici onamo stigli ranije,
ili vrlo slična. U Egiptu je bio znan kao Manj Ratnik, u te su se posvuda križali s domorodačkim narodima kako bi proširili doseg hibridne
Sumeru je bio Manis Ratnik, a u dolini Inda zvan je Manja DNK. Gmazovska politička, financijska i religijska struktura nametana je svuda gdje bi
Strijelac. Ime njegova oca Sargona Velikog semitski je se selile krvne loze.
naziv za sumersko-mezopotamskog cara, kralja Gina, Jedna od glavnih krvnih loza gmazovskih križanaca prenošena je preko merovinških
Ganija ili Gunija. Sumersko je carstvo bilo tako veliko da kraljeva u krajevima na teritoriju današnje Francuske i Njemačke. Knjige kao što su
se u kasnijim babilonskim tekstovima naziva „kraljem Sveta krv i Sveti gral te roman Dana Browna Da Vincijev kod širu su javnost upoznali
četiriju krajeva svijeta". Inke iz Južne Amerike rabile su sa značajem dinastije Merovinga, kao i sa značajem tajnih društava poput Opusa Dei
isti izraz: „četiri kraja svijeta". U drevnom indijskom epu i Vitezova templara, povezujući ih s 'tajnom' navodne „Isusove krvne loze". U tim se
Sargonov se sin Manja, postavši car, naziva „kraljevsko oko Gopte i četiriju krajeva knjigama tvrdi da se Isus oženio s Marijom Magdalenom te da su dobili dijele. Također
svijeta". Simbolizam „oka Gopte" možda se odnosi na rasprostranjeni simbol gmazovskih se navodi da su majka i kći pobjegle iz Palestine nakon Isusova razapinjanja na križ,
križanaca: Svevideće oko - ili Horusovo oko - kojeg ćete naći na vrhu piramide na otišavši u zemlju koja je kasnije postala Francuska. Ondje je, kako se pretpostavlja,
novčanici američkog dolara te na poleđini velikog pečata Sjedinjenih Država (slika 58), ta krvna loza obnovljena preko merovinških kraljeva. Ta je priča donijela svu silu
kao i u prikazu onog lika nalik oku iz filma Monsters Inc. U zapisima s glinenim pečatima novca mnogim ljudima, između ostalog i zato što Isus i Marija Magdalena ustvari
nisu postojali. Merovinzi su, međutim, vrlo značajna gmazovska krvna loza. Vladali
iz doline Inda, Sargon i Manja, ili Menes, sami su sebe i svoju dinastiju zvali Gut ili Got
(kod Rimljana 'Goth'). U dolini Inda također su korištene titule bar ili pat, što, prema su od 5. do 8. stoljeća zemljama koje su postale Francuska i Njemačka. Znani su kao
Waddellu, znači faraon. Gut ili Got postalo je 'God' (engl. Bog; op. prev.), što su izrazi „kraljevi-čarobnjaci" ili „kraljevi-svećenici", kao što su to bili egipatski faraoni, ali i
koje su koristili kasniji Goti. Svi nelatinski jezici u Europi potječu od gotskog, uključujući druge kraljevske obitelji gmazovskih križanaca. Izraz „kraljevi-svećenici" odnosi se na
one koji ne samo da potječu od gmazovskih krvnih loza već imaju i napredno znanje.
engleski, a drevni švedski jezik još uvijek se naziva sueo-gotskim'. Nekadašnji naziv za
Dansku glasio je 'Gothland', uz izvedenicu Jutland. Gotska arhitektura, koju osobito Merovinzi su bili kraljevska loza naroda poznatog pod nazivom sikambrijski Franci
vole krvne loze gmazovskih križanaca, dolazi iz istog izvora, kao i rogato pokrivalo za (kasnije samo Franci), od kojeg potječe naziv 'Francuska'.
l
glavu kojeg su nosili kraljevi i vođe europskih plemena i kraljevstava. Ti simboli, stilovi Njihov navodni osnivač, Francio, kojijeumro l.g.pr. Kr., tvrdio je da vuče korijene
i običaji sežu mnogo dalje u prošlost, do tehnološki naprednih svjetskih civilizacija od Noe (junak u doba Potopa, inače gmazovski križanac, zabilježen u sumerskim
i
znanih kao Atlantida, Lemurija ili Mu. Vitezovi templari, jedno od važnijih tajnih zapisima pod drugim menom). Franci su sami sebe nazivali „Novi magovi" ili „narod
društava gmazovskih križanaca, primijenili su 'gotski' stil arhitekture kada su gradili Zavjeta". Egipćani su također vjerovali da su izabrani narod te da imaju ugovor s Bogom
velike 'kršćanske' katedrale u Europi koje vrve sumersko/babilonskim simbolizmom, a (bogovima), a ta se tema nastavila sa židovskom vjerom koja je također proistekla iz
smještene su na drevnim poganskim svetim mjestima. Simboli koje su koristile drevne Sumera i Babilona. Ovu temu „izabranog naroda" možemo naći diljem svijeta, a odnosi
sumerske, babilonske i egipatske dinastije i danas koriste tajna društva gmazovskih se na DNK vezu s gmazovskim 'bogovima', premda je malo ljudi toga svjesno.
križanaca, jer su to iste krvne loze i barataju istim znanjem, skrivenim još od drevnih Narodi Sumerskog i Babilonskog carstva selili su se u svim smjerovima, osobito
vremena unutar škola misterija i mreža tajnih društava. sjeverno u Europu, a povijest ih, u različita vremena, bilježi pod različitim nazivima
(slika 59). Seoba Merovinga/Franaka krenula je iz Sumera, da bi se nastanili u drevnoj
Sumerski 'izlazak' Troji (današnjoj Turskoj), poprištu Trojanskih ratova, koji obično datiraju između 1300.
Zahvaljujući vlastitom carstvu Sumerani su putovali i nastanjivali se u bliske i daleke i 1200. g. pr. Kr. Svoju krvnu lozu Franci mogu pratiti odatle, te od Kavkaskog gorja
zemlje u mnogim dijelovima svijeta, noseći sa sobom svoje krvne loze, religiju i znanje. •/.među Crnog i Kaspijskog mora pa sve do današnje Francuske. Po princu Parisu iz
Credo Mutwa, šaman plemena Zulu, govorio mi je o ljudima iz 'Sumama', biblijskog pripovijesti o Trojanskim ratovima glavni je grad Francuske dobio ime. Sikambrijski
j
Šinara ili Sumera, koji su došli u Južnu Afriku i križali se s omorodačkim stanovništvom. Franci u ednom su se razdoblju nastanili na području zapadno od Dunava i bili poznati
d
Njihovi su opisi istovjetni opisima Sumerana. Kada je Sumersko carstvo okončano u kao Skiti, koje su Rimljani zvali 'izvorni'. Legenda kaže da je Meroveja, utemeljitelja