Page 43 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 43

30                                   Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

       romanima kakve uglavnom piše Barbara Cartland. Pošao sam onamo da vidim što
       će se dogoditi, između ostalog i zbog toga što je to bio jedini pravac u kojem su moje
       noge htjele poći,  i odmah me je privukla jedna knjiga sa slikom  lica neke žena na
       naslovnici. Kao da je to bila jedina knjiga koju sam bio u stanju uočiti, a sličan sam
       osjećaj  odonda  imao  bezbroj  puta.  Okrenuo  sam je  kako  bih  pogledom  preletio
       tekst  na  ovitku  te  sam  opazio  riječ  ‘vidovnjakinja.  Autorica je  bila  profesionalna
       vidovnjakinja i iscjeliteljica koja liječi „polaganjem ruku”. Istog sam trena pomislio
       na prisutnost koju sam osjećao oko sebe svih tih mjeseci. Bi li mi ta žena mogla reći
       što se to događa? Knjigu sam pročitao za 24 sata te sam ženu nazvao i pitao je mogu
       li doći na seansu.
          Onu prisutnost nisam  spominjao.  Rekao  sam  samo  da imam  artritis te  da sam
       htio vidjeti mogu li mi njene iscjeliteljske sposobnosti pomoći. Nisam joj kanio ništa
       govoriti o onome što mi se događalo, osim ako mi ona sama ne to ne spomene.

       'Svjetovi'valnih dužina
       Kod nje sam bio samo četiri puta, a u prva dva posjeta nije se dogodilo ništa bitno,
       osim što smo pričali o drugim dimenzijama ili frekvencijama postojanja te o mnogo
       širem  pogledu  na  život  i  vjerojatnosti.  Oduvijek  sam  odbacivao  religiju,  kao  i
       smiješnu ideju koju propagira ‘znanost’: da smo svi mi „slučajni proizvodi evolucije”
                                     .
       koji prestaju postojati kad ‘um ru’ Nevjerojatne bedastoće, ali takve su uglavnom bile,
                                              ,
       i još su uvijek, tvrdnje etablirane ‘znanosti’ usprkos mnoštva dokaza i istraživanja,
       uključujući  istraživanja  pravih  znanstvenika  bez  predrasuda,  koja  pobijaju
       takve  gluposti.  Do  tog  trenutka  nikada  nisam  dublje  razmišljao  o  alternativi  tim
       besmislicama, ali, razgovarajući s tom vidovitom ženom, smjesta m ije ‘sjelo’ ono što
       je govorila o višedimenzionalnoj prirodi stvarnosti te o sposobnosti jedne dimenzije
       da komunicira s drugima. Kao da mi je govorila ono što sam već znao, a upravo je to i
       činila. Te su informacije svima nama poznate, ali smo uvjetovani da zaboravimo tko
       doista jesmo i ono što doista znamo, budući da nas toliko zaokuplja Um bombardiran
       s pet osjetila. Onima kojima je sve ovo novo potrebno je reći nekoliko uvodnih riječi.
       Mi ne živimo  toliko  u  ‘svijetu’  koliko  u jednom frekvencijskom području -   onom
       koji  mogu  percipirati  naših  pet  osjetila.  Taj  raspon  percepcije  unutar  pet  osjetila
       vrlo je  ograničen,  a  poznat je  kao  „vidljiva  svjetlost”.  Stvoreni  svijet  nije  ustrojen
       poput komode s ladicama, s jednom razinom iznad druge; načinjen je od frekvencija
                            ,
       koje dijele isti ‘prostor’ na isti način kao sve radio i televizijske frekvencije. U ovom
       trenutku emitirane frekvencije ne samo da se nalaze oko vašeg tijela, one dijele isti
       ‘prostor’  s  vašim  tijelom,  a  to je  moguće  zato  što  funkcioniraju  na  valnoj  duljini
       drukčijoj  od  one  vašeg  tijela  i  drugih  frekvencija.  Jedino  kad  su  valne  duljine  ili
       frekvencije uistinu blizu dolazi do ‘interferencije’ i mi postajemo svjesni postojanja
       neke druge postaje. U suprotnom sve postaje i frekvencije nesvjesne su međusobnog
       postojanja.  One  djeluju  na  različitim  frekvencijama,  ‘stvarnostima  ili  ‘svjetovima’.
       Kada  namjestite  radio  na  neku  postaju,  recimo  Radio  1,  tada  nju  i  čujete.  Nećete
       čuti  Radio,  2,  3  ili  4.  Pomaknete  li  skalu  i  promijenite  frekvenciju  s  Radija  1  na
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48