Page 385 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

372 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava
li bilo kakvu frustraciju ili bijes na ovom mjestu?” Ne, nisam osjećao ništa slično.
„Osjećaš li bilo kakve brige, strahove ili krivnju ovdje gdje si sada?” Ne, nisam ih
osjećao; postojali su samo sklad, mir, ljubav i blaženstvo. „Frustracija, bijes, strah,
krivnja i bol samo su iluzije, djelići odvojenog uma.” - pojasnio je glas. „Oni ne
postoje osim u tvojoj mašti.” Nastavio je: „Misliš li da Beskrajno koje sad doživljavaš
mora povraćati?” Ne. „Misliš li da se Beskrajno ikada razboli?” Ne. „Naravno da ne,
ta su stanja samo iluzije uvjetovanog uma.” Kasnije te noći opet sam počeo osjećati
blagu mučninu. Glas je odmah rekao:

Odakle potječe tvoja mučnina? Misliš li da Beskrajno sada osjeća mučninu? Znači,
sigurno se identificiraš sa svojim tijelom. To je iluzija, Davide, tvoje tijelo je iluzija,
a onda to mora biti i mučnina koju misliš da osjećaš u svom tijelu. Ako tvoje tijelo
ne postoji, kako može postojati mučnina ili bol? To su iluzije, one postoje samo u
umovima onih koji su uhvaćeni u Matriks.

Tim riječima mučnina me napustila i više se nije vratila. Rečeno mi je da je ono
što zovemo svemir holografska iluzija slična ‘nebu’ projiciranom na strop planetarija.
Jedina je razlika u tome što se u ‘svemiru’ sve projekcije javljaju u tri dimenzije zato
što su hologrami. Ovu ću temu detaljnije razraditi kasnije. ‘Svemir’ je plod naše
uvjetovane mašte, rekao je Glas, dio je naše stvarnosti samo zato što tako vjerujemo.
Informacije sam dobivao u najjednostavnijem obliku jer su mi ti koncepti bili
novi, ali kasnije sam mnogo bolje i jasnije shvatio što se misli pod „zato što tako
vjerujemo”. Svemir je također daleko manji od onog što ljudi misle. „Pogledaj nebo
u planetariju: izgleda tako prostrano, pa ipak dopire samo do visine stropa.” I opet
treba reći, kasnije sam imao mnogo dublji uvid o tome što se pod time mislilo. Glas
je zatim rekao: „Misliš li da je Zemlja to na čemu sada ležiš? Hmmm. Lluuuzija!”
Kao i sve drugo u Vremenskoj omči i širom Matriksa, i Zemlja je samo holografska
projekcija, kao i njena iluzorna ‘površina’. „Ti sada ležiš na Zemlji samo zato što
tako misliš.”, tumačio je Glas. Ako vam je sve ovo novo i mislite da je nevjerojatno
i fantastično, iznenadit ćete se kada saznate koliko se u posljednje vrijeme otkriva
znanstvenih dokaza koji potvrđuju istinitost ovoga.
„Uvijek imaj na um u”, rekao je Glas, „Beskrajna ljubav jedina je istina, sve ostalo
je opsjena. Sve.” Zatim je rekao nešto vrlo duboko, što je dobilo savršeni smisao
nešto kasnije kada sam imao druga iskustva povezana s istom temom:

Ako vibrira, iluzija je. Beskrajno ne vibrira; ono je sklad i Jednota svega. Samo iluzija
vibrira; ono što je stvoreno maštom i zabludama uma.

Ranije sam spomenuo da kada sam doživio stanje Jednote i beskrajne sjedinjenosti
nije bilo vibracija; samo nepomućeni mir i tek dojam o gibanju unutar veoma sporog
vala. Rečeno mi je da su zakoni fizike također iluzije. „Ne postoje zakoni fizike.”,
ustvrdio je Glas. „Znanstvenici stvaraju iluzorne ‘zakone’ za mjerenje iluzornog
svemira.” Ne postoje ‘zakoni’ bilo koje vrste jer sve jednostavno jest. „Misliš li da