Page 388 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 388

Glas                                                375

                                                                     ,
                                                   ,
       Beskrajno je ravnoteža svega. Nije ‘dobro’ ni ‘loše’ ‘svijetlo’ ni ‘tamno’ crno ni bijelo,
       muško ni žensko, ono jednostavno jest,  Jednota svega.  Također ne postoje nikakvi
              ,
       ‘demoni’ rekao je Glas. To su projekcije Matriksovog uma i kreacije ljudskih umova
       koji prihvaćaju njihovo postojanje. „Demoni se manifestiraju samo u umovima onih
       koji u njih vjeruju.” Ako je Beskrajna Ljubav jedina istina, a sve ostalo opsjena, kako
       demoni  mogu  biti  išta  drugo  nego  iluzije?  Oni  su  hologrami  projicirani  iz  mašte
       uplašenih  i izmanipuliranih  umova.  Ideja da  se ‘svjetlo’  mora  ‘boriti’  protiv ‘tame’
       i demona samo učvršćuje vjerovanje u njihovo prividno postojanje. Nema potrebe
       za  ‘borbom’  protiv  bilo  čega;  oni  koji  to  rade  samo  osnažuju  ono  protiv  čega  se
                                        .
       bore, potvrđujući  njegovu ‘stvarnost’  Kao što sam  rekao:  ono protiv čega se borite
       to  postajete.  Ako  se  ljudima  ne  sviđa  njihovo  životno  iskustvo  trebali  bi  opažati
       drukčiju  stvarnost,  a  manifestacije  ove  sadašnje  tada  bi  nestale,  rekao je  Glas.  Ne
       sviđa vam se vaš san? Sanjajte nešto drugo!
          Glas je  naglasio  da  se,  želimo  li  razbiti  iluziju  Matriksa,  moramo  identificirati
       s time da  smo  Beskrajno  a  ne djelić uma uguran  u tijelo.  Ako  se poistovjećujemo
       s  Beskrajnim  umjesto  s  nekim  hologramom  čije  je  imaginarno  ‘postojanje’  san
       Matriks  nas  više  neće  kontrolirati  jer  neće  više  postojati.  Prestanite  postavljati
       pitanja, rekao je Glas, i počnite znati odgovore. Nije mislio na retorička pitanja radi
       ilustracije neke ideje nego na ona koja potječu od uvjerenja da nešto ne znamo. „Vi
       ste Beskrajno, dakle znate sve; mislite li da Beskrajno postavlja pitanja kad već zna
       sve što se znati može?” Uvijek kad se poistovjećujemo s ograničenošću, neznanjem
       i našom iluzornom ličnošću odvajamo se od Beskrajnog koje zna sve i jest sve. Kada
       postavljamo pitanja prihvaćamo  da ne  znamo odgovor.  Bi  li Beskrajno to učinilo?
       Prestanite postavljati pitanja i znat ćete odgovor, rekao je Glas i, prilagodivši rečenicu
       iz prvog filma ciklusa Matriks, dodao: „Nije pitanje to što te izluđuje nego njegovo
       postavljanje.” Psihijatar R. D. Laing jednom je rekao: „Ako ne znam da znam mislim
       da  ne  znam.”  Ljudima toliko  nedostaje  samopouzdanja  da  traže  od  drugih  da  im
       govore što da misle, ali kad bi svoje umove uspjeli osloboditi te sumnje i ograničenosti
       jednostavno bi ‘znali’ Intuicija potječe od Svijesti, ne od uma. Nemojte nešto misliti,
                          .
       znajte. Nemojte pitati, znajte.
          Nakon iskustva u Brazilu mnogo mi je toga u vezi prirode naše snovite stvarnosti
       postalo jasnije, što je postalo glavna tema moga života i rada. Otada nisam uzimao
       nikakve psihoaktivne droge, osim u jednoj prilici, niti to kanim više činiti. Odlazak
       „tamo  negdje”  bez  njih  ustvari  je  puno  bolji.  Drugo  iskustvo  koje  sam  imao  s
       drogom koja mijenja stvarnost dogodilo se nekoliko tjedana poslije Brazila. Jednom
       prilikom  šetao  sam  uz  plažu  po  divnom  sunčanom  danu  u  izmijenjenom  stanju
       svijesti zahvaljujući „čarobnim gljivama”. To je bio jedini „drugi put” da sam nešto
       uzeo  kako  bih  pristupio  izmijenjenoj  stvarnosti.  Glas  mi je  rekao:  „Pogledaj  oko
       sebe;  zar  ne  izgleda  kao  san?  Ne  ostavlja  li  dojam  poput  sna koji  doživljavaš  dok
       spavaš?” Zaista je bilo tako, a kasnije je ‘sjećanje’ na to iskustvo zaista bilo nalik snu.
       Je li se dogodilo?  Je li to zaista sve bio san? Bilo je poput šetanja kroz sliku,’mjehur’
       stvarnosti,  a  smijeh  je  dolazio  mnogo  lakše  nego  u  čistom  osjetilnom  stanju.
       Zanimljivo mi je bilo to što su me ‘ovozemaljske’ pojave mogle istog trena izbaciti iz
   383   384   385   386   387   388   389   390   391   392   393