Page 389 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

376 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

izmijenjenog stanja svijesti. Šetao sam uživajući u svojoj proširenoj stvarnosti kadli
sam ugledao policijski auto i počeo razmišljati o autoritarnom sustavu. Odmah sam
izašao iz svog izmijenjenog stanja i bio natrag, ‘ovdje’ .
Kasnije sam počeo razmišljati o nečemu vezanom uz strah i dogodila se ista stvar.
Svaki put kad bih provjerio ‘vrijeme’ na svom satu bio sam izbačen iz izmijenjenog
stanja jer sam se uživio u stvarnost Vremenske omče. To mi je omogućilo da bolje
razumijem kako nas Vremenska omča/Matriks drži u manipuliranoj stvarnosti i
zašto je globalni sustav organiziran na takav način. Iz toga je proizašla potpuno
nova razina razumijevanja o iluminatskoj zavjeri te o svijetu u kojem mislimo da
živimo.

Tko ste vi? Sve što postoji
Zanimanje za psihoaktivne tvari doživjelo je eksplozivan rast tijekom šezdesetih s
upotrebom droga kao što je LSD, ali one su uglavnom postale bijeg iz ove stvarnosti
umjesto da budu most do nove. Ja ne želim bježati iz ove stvarnosti, želim ju
promijeniti iz zatvora u raj, a doživljaj izmijenjenih stanja može nam pomoći da
razumijemo igru s kojom imamo posla. Ljudi koji su proučavali učinke droga poput
LSD-a iz te perspektive zasigurno su naučili mnogo više o stvarnosti nego što bi inače
naučili. Jedan od njih je Stanislav Grof, autor knjige Holotropni um i bivši profesor
na Medicinskom fakultetu Sveučilišta John Hopkins. Osnivač je Međunarodnog
transpersonalnog udruženja, a razvio je metode uvođenja ljudi u izmijenjena stanja
zvane „rad s holotropnim disanjem”. Grof je bio uvjereni materijalist i ateist sve
dok 1950-ih nije počeo proučavati učinke LSD-a nastojeći utvrditi ima li od njega
medicinske koristi. Njegova istraživanj a potraj ala su desetljećima. U prvim iskustvima
s LSD-om doživio je nešto što je nazvao „izvanredan susret sa svojim podsvjesnim”.
Odmah je shvatio da je nepopustljiva ‘istina’ znanstvenog establišmenta, koja se u
školama i sveučilištima uči kao činjenica, obična fantazija.

Tradicionalna znanost drži da su se organska tvar i život razvili iz kemijske smjese
prvobitnog oceana isključivo kroz nasumične interakcije atoma i molekula. Slično
tome, tvrdi se da se materija organizirala u žive stanice, a stanice u složene višestanične
organizme sa središnjim živčanim sustavom isključivo kroz slučajnost i „prirodni
odabir”. A zajedno s tim objašnjenjima, pretpostavka da je svijest nusprodukt
materijalnih procesa koji se događaju u mozgu nekako je uspjela postati jedna od
najvažnijih metafizičkih postavki zapadnog svjetonazora.

Kako suvremena znanost otkriva duboke interakcije između kreativne inteligencije
i svih razina stvarnosti ta simplicistička slika svemira sve više postaje neodrživa.
Vjerojatnost da su ljudska svijest i naš beskrajno kompleksan svemir mogli nastati
kroz nasumične interakcije inertne materije odlično je uspoređena s onom da tornado
koji prođe kroz odlagalište starog željeza može slučajno sastaviti jum bojet 747.

Istraživač i pisac Itzhak Bentov u svojoj knjizi Prikradanje podivljalom njihalu
naziva takav način razmišljanja „sindrom žirafe”. Naziv je nadahnut pričom