Page 382 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 382

Glas                                                                      369

       može odvesti na razne strane, ali ne bih se s time složio. Mislim da ajauhaska otvara
       kanale (ili nas barem navodi da to pomislimo, jer sve je ionako u umu) i omogućuje
       nam da dopremo do budne svijesti, do tamo gdje već jesmo. Neki će vidjeti ‘demone’
       koji  odražavaju podsvjesna stanja,  a drugi će otići  do  raja.  Ondje gdje ljudi jesu  u
       svojoj  podsvijesti  ne  mora biti  ono  gdje  naizgled jesu  u  svojem  ‘fizičkom’  životu.
       Bezbrižna  osobnost,  naizgled  zadovoljna  unutar  pet  osjetila,  može  biti  fasada
       koja  skriva  podsvjesnu  emocionalnu  traumu  koja  se,  pod  utjecajem  ajahuaske,
       može  manifestirati  kao  neko  ‘mračno’  iskustvo.  Napitak sam  popio  iz  manje  čaše
       (okus je malo  podsjećao  na sladić)  i ubrzo počeo  osjećati efekte.  Imao sam napad
       mučnine  i  uznemirenosti.  Zatim  sam  počeo  vikati,  izbacujući  godine  zapretenih
       frustracija...  i  doslovno  sam  vikao.  Sve  one  frustracije  proizašle  iz  minulih  dana
       masovnog ismijavanja, zatomljenih emocija za koje nisam ni znao da su u meni, bile
       su otpuštene  u tamu.  Kada je  ajahuaska  počela djelovati  zapao  sam  u  izmijenjena
       stanja svaki put kad bih sklopio oči. Vidio sam svijetle, uskovitlane boje i slike. Kada
       sam otvorio  oči ponovno  sam  se nalazio  u  stvarnosti pet osjetila, premda u nešto
       promijenjenoj  formi.  Što je  iskustvo  bivalo  snažnije to  sam  manje želio  oči  držati
       otvorenima, a kada su i bile otvorene nisu to ostajale dugo.
          Ležao sam na leđima gledajući u mrkli mrak; moje su se ruke odjednom ispružile
       pod kutom od 45 stupnjeva od tijela, vrlo slično onoj situaciji kada sam tada stajao
       na onom humku u Peruu.
          Iz  mojih  usta,  glasom  posve  drugačijim  od  glasa  „Davida  Ickea”,  nadošle  su
       riječi,  polako  ali  energično:  „Ja  sam  ljubav”.  Zatim  sam  počeo  ponavljati:  „Ja  sam
       sve  i  sve  je  ja;  ja  sam  beskonačna  mogućnost”.  Odmah  potom  osjetio  sam  kako
       se  iz  središta  mojih  grudi,  moje  srčane  čakre,  izlijeva  neka  fantastična  energija  i
       ispunjava prostoriju. Scenske žarulje na stropu odjednom  su zatitrale. Za nekoliko
       minuta tri žarulje zasvijetlile su punom snagom. Pogledao sam na suprotnu stranu i
       pomislio: ‘Zašto je Zoe upalio svjetla?’ Ali, nije. Sva svjetla bila su isključena. Upalila
                                         .
       su se sama od sebe bez struje, barem bez ‘struje’ kakvu poznajemo.  Nakon  toga se
       isključila oprema za puštanje glazbe, da bi se, poslije desetak sekundi opet upalila.
       Na prvi pogled vrlo čudne stvari, ali meni je bilo jasno zašto energija sile koju sam
       doživljavao  može  utjecati  na  strujne  krugove.  Jasno  sam  osjećao  kako  energija
       izlazi  iz  moje  srčane čakre i  stvara luk do  moje glave.  Činilo  se  da  riječi koje  sam
       izgovarao nastaju u toj energetskoj vezi. Na mjestu gdje je energija udarala u moju
       glavu  osjećao  sam  kao  da  mi je  netko  čvrsto  stegnuo  kožu.  U  tom  izmijenjenom
       stanju  počeo  sam  tečno  govoriti.  Nije  se  radilo  o  tome  da  sam  misli  artikulirao  u
       govor. Riječi su samo izlazile iz mojih usta, no tada sam ih prvi put čuo. Ukratko ću
       ispričati koje su to riječi bile i što sam još snažnije spoznao sljedeće noći u drugom
       obliku.  U  izmijenjenim  stanjima koja  sam  proživljavao  rečeno  mi je  da je  sve  što
       postoji  jedna  beskrajna  svijest  koju  je  glas  zvao  ‘Beskrajno’  ‘Jednota’  i  ‘Jedno’  U
                                                                                .
                                                               ,
       našoj  manipuliranoj, iluzornoj stvarnosti postali smo odvojeni od Jednog (u našim
       umovima, ali ne u zbilji)  i zato sve promatramo u kategorijama podjela i dvojnosti
       umjesto da shvatimo kako je sve povezano, kako je sve ista  Beskrajna Jednota.  Taj
       iluzoran osjećaj odvojenosti jest zatvor uma koji nazivam Matrix. Moje riječi u prvoj
   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386   387