Page 380 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Glas 367

upravljati životima milijardi ljudi. Kao što je rekao Albert Einstein: „Osuđivanje bez
istraživanja vrhunac je neznanja.” Ne radi se smo o tome da su ljudi manipulacijama
navedeni da budu neznalice, već i o tome da sebi dopuštaju da budu neznalice. Oni
su ključni igrači u vlastitom sužanjstvu. Njihovi zakračunati umovi osuđuju ih na
život obilježen percepcijom iz zatvorske ćelije izvan koje - u njihovoj stvarnosti
-ništa drugo nije moguće. Čovjekoliko-gmazovski entiteti ne mogu postojati; kraj
priče, gotova rasprava. Na djelu je, opet, neznanje izazvano refleksnom akcijom.
Temelj kontrole ljudskih uvjerenja i ponašanja je kontrola percepcije mogućeg.
Ako zataškavate informacije ljudima dajete iskrivljenu verziju onoga što je
moguće i tako manipulirate njihovom percepcijom mogućeg. Na primjer, recite
ljudima da je Zemlja kugla, ali bez spomena o zakonu gravitacije: oni će se nasmijati
na samu tu pomisao. „Baš si glup; pa, svatko na dnu bi otpao”. Recite ljudima da
Icke vjeruje u postojanje dvoipolmetarskih guštera, bez spomena o masi dokaza koji
tome idu u prilog i povijesnih indikacija, i oni će reći da sam lud. Dvoipolmetarski
gušteri ne mogu postojati, mijenjanje obličja je neizvedivo. Ponavljam: zataškate li
informacije o onom što je moguće suzit ćete percepciju javnosti o onome što je
doista moguće. U takvom stanju neznanja ljudima možete podastrijeti istinu, a oni
će se slatko nasmijati ili će se pak jako uzrujati jer „pričate gluposti”.
Međutim, negdje oko 2003. godine reakcija na moje istupe stala se ubrzano
mijenjati, što se i dandanas događa. Razliku sam počeo uočavati poslije napada od
11. rujna. Većina ljudi prihvatila je službenu priču bez pitanja, ali velik broj drugih
imao je instinktivan osjećaj da tu nešto nije u redu. Počeli su naslućivati da ono
što im govore vlasti jednostavno nema logike. I to ne samo u vezi 11. rujna, već i
smjera kojim se svijet općenito kretao. Divovski skok u sferi buđenja dogodio se
zbog bezočnih laži kojima se opravdavala invazija na Irak te posljedična pogibija
i strašna unakaženost milijuna civila. Ako su vlastodršci mogli tako besramno
lagati o „oružju za masovno uništenje” kako bi pokrenuli masovno ubijanje koje su
nazvali strategijom „šoka i iznenađenja”, o čemu su, dovraga, još lagali? Pa, recimo...
praktički o svemu. Tijekom tog razdoblja primijetio sam golemo povećanje interesa
za moj rad. Netom nakon onog masovnog ismijavanja mojih stajališta 1991.
dvorane su bile dupkom pune jer su se ljudi dolazili smijati. Međutim kada su se
toga zasitili i kad izraz „onaj ćaknuti Icke” više nije predstavljao posebnu ‘vijest’
godinama sam govorio pred praktički praznim auditorijem. Bile su to osamljeničke
i obeshrabrujuće godine kada sam se pitao zašto se uopće time gnjavim, ali nešto
me je tjeralo naprijed. Potom, nedugo nakon 11. rujna i napada na Irak na moja
je predavanja počelo dolaziti tisuće ljudi, ne da bi se smijali nego da bi slušali
otvorena uma, doista otvorena uma. Većinu je ljudi još uvijek mučio gmazovski
aspekt i to mi je bilo jasno, ali barem su bili otvoreni za sve vidljiviju činjenicu
da je vizija Georgea Orwella o globalnom koncentracijskom logoru ušla u domenu
svakodnevnog iskustva. Veliki brat nije pristizao, on je već ovdje. Svijet kakvog sam
opisao u knjizi ...I istina će vas osloboditi koju sam napisao 1994. sada se nalazio u
večernjim vijestima, dok se 11. rujna neprestano iskorištavao da bi se opravdalo
ubijanje nedužnih i stanovništvo držalo pod kontrolom u neviđenim razmjerima.