Page 390 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Glas 377
0 čovjeku koji prvi put u životu vidi žirafu i njenu enormnu visinu, vrat i noge.
To se toliko protivi njegovoj stvarnosti da ju isključuje kao nemoguću i odbacuje
pomisao da takva životinja može postojati iako ju upravo promatra. Stanislav Grof
proveo je oko 4000 seansi s LSD-om i 20.000 u svojem radu na holotropnom disanju
koji uključuje kombinaciju tehnika disanja, zvuka, tjelesnih vježbi i umjetničkog
izražavanja. Njegovi su klijenti uspjeli pristupiti izvanrednim stanjima svijesti.
Iskusili su kako je biti životinja i biljka, opisali su zamršene pojedinosti njihove
genetike i ponašanja koji su se kasnije pokazali 100% točnima. Čak su iskusili kako je
to biti atom ili krvno zrnce, gledati unutrašnjost Sunca, kako su se osjećali u maternici
1u rodnom kanalu. Drugi su rekli da su postali svijest cijelog kozmosa, a i sam točno

znam kako je to. To je moguće zato što mi jesmo kozmos, i svaka stanica, i atom.
Samo mijenjamo točku opažanja i ‘postajemo’ ono na što fokusiramo pozornost.
Svi smo mi izražaji jedne beskrajne cjeline, a osjećaj ‘razdvojenosti’ i podjele tek je
privid. Zatvor pet osjetila - Vremenska omča - odvaja nas od shvaćanja da smo svi
mi Jedno. Zapravo, ta percepcija podijeljenosti jest zatvor.
U izmijenjenim stanjima izvan pet osjetila možemo ponovno steći svjesnu
povezanost s Beskrajnim i iskusiti bilo koji izraz Beskrajnog - sve što postoji.
Pogledajmo ocean... Dajemo mu različita imena kao Atlantik i Južnokinesko more,
kao što i samima sebi dajemo imena poput Ethel Jones ili David Icke. Ali ti ‘različiti’
oceani ista su voda, kao što smo mi ista Beskrajna svijest u bezbroj krinki. Pa gdje
je onda ocean? Razbija li se o obalu Južne Afrike? Oplakuje li plažu na Baliju?
Jesu li to uzburkane vode južne Zemljine polutke ili Hormuškog tjesnaca? Ocean
je sve to, zato može sve to iskusiti. Mi smo Beskrajna svijest koja je sve. Gdje se
nalazimo? I što smo mi? Jesmo li cvijet uz cestu? Jesmo li stablo u vrtu? Jesmo li
Sunce ili nebo? Jesmo li kišne kapi na prozoru ili vjetar koji nam puše u lice? Sve
to smo. Mi smo sve to jer smo izraz Bezgraničnog Jednog i možemo doživjeti bilo
koji aspekt Bezgraničnog Jednog koji jesmo. Izmanipulirani smo da vjerujemo kako
smo izolirane ‘pojedinačne’ kapljice, a zapravo smo ocean. Mi čak nismo dio oceana
- mi jesmo ocean. Kada vratite kapljicu natrag u vodu, gdje završava kapljica i gdje
počinje ocean? Nema podjele; kapljica postaje ocean. Mi smo postali kapljica koja
misli da stoji izdvojena i odijeljena, ali dođe li do promjene percepcije... plop, eto
nas unutra.
Prosvijetljeni su objavljivali to znanje tijekom cijelog ljudskog postojanja, ali
službena znanost poricala je njegovu valjanost zato što ‘znanstvenim’ establišementom
glavne struje od samog početka upravljaju gmazovsko-hibridne obitelji kako bi nam
uskratile pristup istini koja bi nas oslobodila. Starogrčki filozof Platon rekao je da
su ljudska bića poput ljudi koji sjede u pećini, uvijek okrenuti prema zidu. Svemir
su sjene koje padaju na zid, iluzije koje ljudi pogrešno smatraju stvarnošću. Jedina
stvarnost ili istina jest ‘svjetlo’ - Svijest - koje omogućuje postojanje sjena. Drevna
vedska djela iz Indije govore isto. Hinduistički mistik iz osmog stoljeća Šankara kaže:
„Cijeli ovaj Svemir o kojem govorimo i mislimo nije ništa drugo nego Brahman
[Beskrajna svijest]. Brahman obitava izvan granica maye [Iluzije], Ništa drugo ne
postoji.”