Page 9 - Dan Brown - Postanak

A što vam ja mogu, poželio je odvratiti Kirsch, naši su studenti sve pametniji i
pametniji.

Vjetar je udarao još jače dok su se primicali drevnoj kamenoj građevini. U
polumračnom ulazu zgrade zrak je bio težak od prodornog mirisa zapaljenog
tamjana. Njih dvojica provlačili su se kroz labirint mračnih hodnika, a Kirscheve su
se oči pokušavale prilagoditi dok je pratio svog zakukuljenog domaćina. Naposljetku
su pristigli do neobično malenih drvenih vrata. Biskup je pokucao, sagnuo se i ušao,
te gostu pokazao da ga slijedi.

Kirsch je neodlučno kročio preko praga.

Našao se u pravokutnoj sobi čiji su visoki zidovi bili prepuni drevnih, u kožu
uvezanih svezaka. Dodatne samostojeće police stršile su iz zidova poput rebara,
prekidane radijatorima od lijevanog željeza koji su klepetali i šištali, stvarajući u sobi
sablastan privid da je živa. Kirsch je podigao pogled do bogato ukrašenog parapeta
koji je okruživao drugi kat i, bez imalo dvojbi, znao gdje se našao.

Slavna knjižnica Montserrata, pomislio je zapanjen što su mu dopustili da uđe.
Govorilo se kako se u toj svetoj prostoriji nalaze jedinstveno rijetki tekstovi,
dostupni samo onim redovnicima koji su živote posvetili Bogu i koji su se osamili na
ovoj planini.

„Tražili ste tajnost”, rekao je biskup. „Ovo je naš najintimniji prostor. Ovamo je
ušla tek šačica autsajdera.”
„Velikodušno od vas. Hvala.”

Kirsch je pošao za biskupom do velikog drvenog stola gdje su dvojica postarijih
muškaraca sjedila i čekala. Onaj slijeva izgledao je istrošen vremenom, umornih
očiju i zamršene sijede brade. Na sebi je imao zgužvano crno odijelo, bijelu košulju i
fedoru.

„Ovo je rabin Yehuda Köves”, rekao je biskup, „istaknuti židovski filozof koji je
naširoko pisao o kabalističkoj kozmologiji.”

Kirsch je pružio ruku preko stola i uljudno se rukovao s rabinom Kövesem. „Čast
mi je upoznati vas, gospodine”, rekao je Kirsch. „Pročitao sam vaše knjige o kabali.
Ne mogu reći da ih razumijem, ali sam ih pročitao.”

Köves je uljudno kimnuo i rupčićem otro vlažne oči.
„A ovdje je”, nastavio je biskup pokazujući drugoga, „poštovani ulema Syed al-
Fadl.”

Slavni islamski učenjak ustao je i srdačno se nasmiješio. Bio je nizak, zdepast,
živahna lica koje je nekako odudaralo od njegovih tamnih, prodornih očiju. Bio je
odjeven u nenapadni, bijeli thawb. „Gospodine Kirsch, a ja sam pročitao vaša