Page 8 - Dan Brown - Postanak
P. 8
Katkad izgubim mjeru.”
Rekavši to, biskup Valdespino pokazao je rukom prema naprijed. „Ostali čekaju.
Ovamo, molim vas.”
Kirsch je pogledao prema njihovu odredištu, divovskoj, sivoj, kamenoj citadeli
smještenoj na rubu litice što je stotinama metara ponirala u raskošnu tapiseriju
pošumljenih obronaka. Uznemiren visinom, Kirsch je skrenuo pogled s ponora i
pošao za biskupom neravnim putem uz rub, misli okrenuvši susretu koji ga je čekao.
Kirsch je zatražio audijenciju kod trojice istaknutih vjerskih vođa koji su ondje
netom završili konferenciju.
Parlament svjetskih religija.
Još od 1893. stotine duhovnih vođa gotovo trideset svjetskih religija okupljale su
se na raznim mjestima svakih nekoliko godina i tjedan dana provodile u živom
međuvjerskom dijalogu. Među sudionicima bio je velik broj utjecajnih kršćanskih
svećenika, židovskih rabina i islamskih mula sa svih strana svijeta, zajedno s
hinduističkim pujarijima, budističkim bikuima, džainistima, Sikhima i drugima.
Samoproglašeni cilj Parlamenta bio je „njegovanje sklada među svjetskim
religijama, izgradnja mostova između raznorodnih duhovnosti i slavljenje svih
dodirnih točaka svih vjera”.
Plemenit cilj, pomislio je Kirsch, iako je sve to smatrao uzaludnim trudom –
jalovom potragom za nasumičnim točkama podudarnosti unutar kaše drevnih
maštarija, bajki i mitova.
Dok ga je biskup Valdespino vodio stazom, Kirsch je pogledavao niz planinski
obronak i zajedljivo mislio. Mojsije se uspeo na planinu kako bi primio Riječ Božju...
a ja se uspinjem na planinu da učinim upravo suprotno.
Kirscheva motivacija da se uspne na planinu, tako je govorio sebi, proizlazila je
iz moralne obveze, ali znao je da ovaj posjet podjaruje velika doza oholosti – jedva
je čekao da osjeti zadovoljstvo kad bude sjedio sučelice klericima i proricao im
neizbježnu propast.
Vi ste obavili svoje što se tiče određivanja naše istine.
„Pročitao sam vaš curriculum vitae”, iznebuha se javio biskup gledajući Kirscha.
„Koliko vidim, vi ste produkt Sveučilišta Harvard.”
„Diplomac. Da.”
„Tako. Nedavno sam pročitao kako je prvi put u povijesti Harvarda broj
studenata agnostika i ateista u generaciji veći od onih koji se izjašnjavaju kao
sljedbenici neke religije. To je prilično zanimljiva statistika, gospodine Kirsch.”
