Page 7 - Dan Brown - Postanak
P. 7

Dok  je  Valdespino  vodio  Kirscha  peronom,  hladni  planinski  zrak  šibao  je
             biskupovu mantiju.

                 „Moram priznati”, rekao je Valdespino, „nisam vas ovako zamišljao. Očekivao
             sam  znanstvenika,  a  vi  ste  prilično...”  S  tračkom  prezira  pogledao  je  uzvanikovo
             pripijeno  Kitonovo  odijelo  K50  i  Barkerove  cipele  od  nojeve  kože.  „Ušminkani...
             vjerujem da se tako kaže.”

                 Kirsch  se  uljudno  osmjehnuo.  Riječ  „šminker”  izišla  je  iz  mode  prije  nekoliko
             desetljeća.

                 „Pročitao  sam  popis  vaših  postignuća”,  nastavio  je  biskup,  „no  i  dalje  nisam
             posve siguran da znam čime se bavite.”
                 „Specijalizirao sam teoriju igara i računalne modele.”

                 „Znači bavite se računalnim igrama za djecu?”

                 Kirsch  je  naslućivao  da  biskup  hini  neukost  pokušavajući  se  prikazati
             staromodnim. Točnije rečeno, Kirsch je znao da je Valdespino upravo zastrašujuće
             dobar poznavatelj tehnologije koji često druge upozorava na njezine pogibelji. „Ne,
             gospodine, teorija igara ustvari je matematičko područje koje na temelju obrazaca
             koje proučava prognozira budućnost.”

                 „A, da. Mislim da sam čitao kako ste predvidjeli europsku monetarnu krizu prije
             nekoliko  godina?  Kad  nitko  nije  slušao,  spasili  ste  ih  stvorivši  računalni  program
             koji  je  EU  vratio  iz  mrtvih.  Kako  je  ono  glasio  vaš  povijesni  citat?  ‘Kao
             tridesettrogodišnjak, iste sam dobi koje je bio Krist kad je uskrsnuo.’”

                 Kirsch je protrnuo. „Nezgodna analogija, Vaša Milosti. Bio sam mlad.”
                 „Mlad?” Biskup se smijuljio. „Pa koliko vam je sada... možda četrdeset?”

                 „Upravo navršio.”

                 Starac se smiješio dok mu je snažan vjetar i dalje podizao halje. „Pa, krotki su
             trebali naslijediti zemlju, a umjesto toga, završila je kod mladih – okrenutih tehnici,
             onih koji radije zure u ekrane nego u vlastite duše. Moram priznati da nikad nisam
             pomišljao kako ću imati razloga sastati se s mladim čovjekom koji vodi tu navalu.
             Znate, nazivaju vas prorokom.”

                 „Kad je o vama riječ, ne baš dobrim, Vaša Milosti”, odvratio je Kirsch. „Kad sam
             zatražio  da  se  s  vama  i  vašim  kolegama  sastanem  nasamo,  izračunao  sam  kako
             postoji dvadesetpostotna šansa da ćete prihvatiti.”

                 „A  kao  što  sam  rekao  kolegama,  pobožni  uvijek  mogu  izvući  korist  slušajući
             nevjernike. Slušajući glas đavolji, više cijenimo glas Božji.”
                 Starac  se  osmjehnuo.  „Šalim  se,  naravno.  Oprostite  mi  na  staračkom  humoru.
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12