Page 6 - Dan Brown - Postanak

PROLOG

D O K S E P R A S T A R I V L A K s mukom vukao, penjući se vrtoglavom

strminom, Edmond Kirsch promatrao je nazubljene planinske vrhunce iznad sebe. U
daljini, u samoj, strmoj litici, veliki kameni samostan kao da je visio u zraku – kao
da je nekom magijom spojen s okomitom liticom.

To bezvremeno svetište u Kataloniji, u Španjolskoj opiralo se nemilosrdnoj
gravitaciji već više od četiri stoljeća, nijednom ne iznevjerivši svoju izvornu svrhu –
odalečiti svoje stanovnike od suvremenog svijeta.
Ironično je da će oni biti prvi koji će doznati istinu, pomislio je Kirsch, pitajući
se kako će reagirati. Povijesno gledajući, najopasniji ljudi na Zemlji bili su oni
Božji... osobito kad bi njihovim božanstvima nešto prijetilo. A ja se spremam zariti

plameno koplje ravno u osinje gnijezdo.
Kad je vlak stigao do vrha planine, Kirsch je spazio usamljenu pojavu kako ga
čeka na peronu. Suhonjav naboran muškarac bio je odjeven u tradicionalnu katoličku
purpurnu mantiju i bijelu albu, s kapicom na glavi. Kirsch je koščate crte svoga

domaćina prepoznao po fotografijama i osjetio neočekivanu navalu adrenalina.
Valdespino me osobno dočekuje.

Biskup Antonio Valdespino bio je slavna ličnost u Španjolskoj – ne samo blizak
prijatelj i savjetnik samome kralju nego i jedan od najrječitijih i najutjecajnijih
zagovornika očuvanja konzervativnih katoličkih vrednota i tradicionalnih političkih
standarda.

„Edmond Kirsch, pretpostavljam?” oglasio se biskup kad je Kirsch sišao s vlaka.
„Priznajem, kriv sam”, rekao je Kirsch, nasmiješio se i stisnuo domaćinovu

koščatu šaku. „Biskupe Valdespino, želim vam zahvaliti što ste dogovorili ovaj
susret.”
„Ja vama zahvaljujem što ste ga zatražili.” Biskupov glas bio je snažniji nego što
je Kirsch očekivao – jasan i prodoran poput zvona. „Rijetko se događa da nam se

obraćaju znanstvenici, osobito istaknuti kao vi. Ovuda, molim.”