Page 37 - Dan Brown - Postanak

„Trudim se biti.” Langdon je zastao. „Kao štovatelj klasika, ovdje sam pomalo
kao riba na suhom.”

„Zanimljivo”, rekao je Winston. „A mislio sam si da ćete vi, od svih, cijeniti
Maman. Ona je savršen primjer klasične ideje jukstapozicije. Zapravo, možda biste
se mogli poslužiti njome kao primjerom kad budete idući put predavali o tom
konceptu.”

Langdon je promatrao pauka i nije primjećivao ništa takvo. Kad je bila riječ o
objašnjavanju jukstapozicije, Langdonu je draže bilo nešto malo tradicionalnije.
„Mislim da ću se i dalje držati Davida.”

„Naravno, Michelangelo je zlatni standard”, javio se Winston kroz smijeh,
„genijalno postavlja Davida u ženskasti kontrapost, ruka podatno savijena u ručnom
zglobu nehajno pridržava opuštenu praćku i time otkriva žensku ranjivost. No,
Davidove oči zrače smrtonosnom odlučnošću; tetive i žile iskaču u očekivanju
Golijatova ubojstva. Djelo je istovremeno i istančano i smrtonosno.”

Langdona je zadivio taj opis; poželio je da i njegovi studenti jednako jasno
poimaju to Michelangelovo remek-djelo.
„Maman se ne razlikuje od Davida”, rekao je Winston. „Jednako smiona

jukstapozicija suprotnih arhetipskih načela. U prirodi je crna udovica zastrašujuće
stvorenje – grabežljivac koji žrtve hvata svojom mrežom i ubija ih. Iako je
smrtonosna, ovdje je prikazana s nabreklim kokonom s jajima, spremna je dati život,
što je čini i grabežljivcem i roditeljem – snažna jezgra nasađena na nemoguće tanke
noge, što prenosi sliku istovremene snage i krhkosti. Ako se slažete, Maman bi se
moglo proglasiti suvremenim Davidom”
„Ne slažem se”, odvratio je Langdon i nasmiješio se, „no moram priznati da me

vaša analiza tjera na razmišljanje.”
„Dobro, onda ću vam pokazati još samo jedno djelo. Riječ je o originalu
Edmonda Kirscha.”

„Stvarno? Nisam znao da je Edmond umjetnik.”

Winston se nasmijao. „Prosudite sami.”
Langdon je pustio Winstona da ga povede kraj prozora do prostrane niše u kojoj

se skupina uzvanika okupila ispred velike ploče osušena blata obješene na zidu. Na
prvi pogled, stvrdnuta je glina Langdona podsjetila na fosile izložene u muzeju. No u
tom blatu nije bilo fosila.
Umjesto toga, u nj su bili upisani primitivni znakovi, slični onima koje bi dijete
štapom iscrtalo u mokrom betonu.

Skupina je djelovala ravnodušno.