Page 284 - Dan Brown - Postanak
P. 284

„Dolazimo od Boga!” glasno je objavio Bena. „I idemo Bogu!”

                 Dok je to izgovarao, osjetio je da mu riječi toliko silovito odjekuju u grudima da
             se činilo kako titra cijelo svetište. Odjednom je blještav trak svjetla prodro kroz vitraj
             iznad pročelja Muke i prokuljao u baziliku.

                 Zapanjen,  otac  Bena  ustao  je  i  zateturao  prema  prozoru  jer  je  čitava  crkva
             grmjela dok se trak nebeskog svjetla spuštao niz vitraj. Kad je izletio kroz glavna
             vrata crkve, Bena se zatekao pod navalom zaglušujućeg uragana. Lijevo iznad njega,
             golemi helikopter spuštao se s neba, reflektorom šarajući po pročelju crkve.

                 Bena  je  s  nevjericom  gledao  kako  letjelica  dodiruje  tlo  iza  zaštitne  ograde
             gradilišta u sjeverozapadnom kutu kompleksa i zatim gasi motore.
                 Dok su vjetar i buka zamirali, otac Bena stajao je na glavnom portalu Sagrade
             Familije i gledao kako četiri pojave izlaze iz letjelice i hitaju prema njemu. Dvoje
             koji  su  hodali  naprijed  odmah  je  prepoznao  iz  noćašnjih  emisija  –  jedna  je  bila
             buduća španjolska kraljica, drugi je bio profesor Robert Langdon. Pratila su ih dva

             kršna muškarca u sakoima s izvezenim monogramom.
                 Kako se činilo, Langdon ipak nije oteo Ambru Vidal. Dok se američki profesor
             približavao, gospođica Vidal je, prema svemu sudeći, hodala uz njega svojevoljno.

                 „Oče!” povikala je i prijateljski domahnula. „Oprostite na ovako bučnom ulasku
             u ovaj sveti prostor. Moramo s vama odmah razgovarati. Jako je važno.”

                 Bena je zaustio da odgovori, ali je uspio samo nijemo kimnuti kad se neobična
             skupina zaustavila pred njim.

                 „Ispričavamo se, oče”, rekao je Robert Langdon, s razoružavajućim osmijehom.
             „Znam da sve ovo izgleda jako čudno. Znate li tko smo?”
                 „Naravno”, uspio je doći do riječi, „ali, mislio sam...”

                 „Pogrešne informacije”, rekla je Ambra. „Sve je u redu, uvjeravam vas.”

                 Upravo su tada dvojica čuvara koja su se nalazila izvan zaštitne ograde potrčala
             prema službenim ulazima, razumljivo uzbunjena zbog slijetanja helikoptera. Spazili
             su Benu i pojurili prema njemu.

                 Istog su se trenutka dvojica u sakoima s monogramom naglo okrenula sučelice
             njima podižući dlanove u univerzalni znak „stop”.
                 Čuvari su naglo stali, zatečeni, upitno pogledavajući Benu.

                 „¡Tot està bé!” doviknuo im je Bena na katalonskom. „Tornin al seu lloc.” Sve je
             u redu. Vratite se na svoja mjesta.

                 Čuvari su pogledavali čudnu skupinu – nisu bili u to uvjereni.

                 „Són els meus convidats”, izjavio je Bena odlučno. Moji su gosti. „Confio en la
   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289