Page 283 - Dan Brown - Postanak
P. 283

Bena je slušao, sumnjičav. To je sve što želi?

                 „Za mene je to osobna stvar”, bio je rekao Kirsch. „I nadam se da ćete biti voljni
             udovoljiti mome zahtjevu.”

                 Bena je imao povjerenja u ljude, no u tom trenutku naslutio je kako se dao u kolo
             s vragom. Bena se zatekao kako u Kirschevim očima traži neke skrivene motive. I
             otkrio  ih  je.  Ispod  Kirscheva  nehajnog  šarma  tinjalo  je  umorno  beznađe;  njegove
             upale oči i mršavo tijelo Benu su podsjetili na dane kad je u sjemeništu radio kao
             savjetnik u hospiciju.

                 Edmond Kirsch je bolestan.
                 Bena  se  pitao  umire  li,  i  je  li  njegova  donacija  iznenadni  pokušaj  pomirbe  s
             Bogom kojeg je oduvijek prezirao.

                 I oni najsamouvjereniji u životu postanu prepuni straha u smrti.

                 Bena je pomislio na najranijeg kršćanskog evangelista – svetog Ivana – koji je
             život posvetio poticanju nevjernika da iskuse slavu Isusa Krista. Činilo se da bi bilo i
             nekršćanski i okrutno ne dopustiti Kirschu da sudjeluje u stvaranju hrama Isusu, pa
             makar on bio i nevjernik.

                 Osim  toga,  bilo  je  to  i  pitanje  Benine  profesionalne  obveze  da  pripomaže
             skupljanju  sredstava  za  crkvu  i  nije  mogao  zamisliti  da  subraću  izvijesti  kako  je
             odbio Kirschev golemi dar samo zbog njegova neskrivenog ateizma.

                 Na  kraju  je  Bena  prihvatio  Kirscheve  uvjete  te  su  se  njih  dvojica  srdačno
             rukovali.
                 Bilo je to prije tri mjeseca.

                 Noćas je Bena pratio Kirschevu prezentaciju u Guggenheimu – prvo ga je smetao
             njezin  protuvjerski  ton,  zatim  su  ga  privukli  Kirschevi  nagovještaji  misterioznog
             otkrića,  da  bi  se  naposljetku  neopisivo  užasnuo  vidjevši  Kirscha  kako  ustrijeljen
             pada. Poslije toga Bena se nije mogao odvojiti od računala, prikovan uz ono što se
             brzo pretvaralo u vrtoglav kaleidoskop raznih teorija zavjere koje su se međusobno
             nadmetale.

                 Osjećajući  se  izmoždeno,  Bena  je  sjedio  u  prostranom  svetištu,  sam  usred
             Gaudíjeve „šume stupova”. No mistična šuma nije mu pomogla smiriti vrtlog misli
             što su mu se rojile u glavi.

                 Što je Kirsch otkrio? Tko ga je želio ubiti?”

                 Otac  Bena  sklopio  je  oči  i  pokušao  razbistriti  misli,  ali  su  se  pitanja  iznova
             vraćala.
                 Odakle dolazimo? Kamo idemo?
   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288