Page 283 - Dan Brown - Postanak
P. 283
Bena je slušao, sumnjičav. To je sve što želi?
„Za mene je to osobna stvar”, bio je rekao Kirsch. „I nadam se da ćete biti voljni
udovoljiti mome zahtjevu.”
Bena je imao povjerenja u ljude, no u tom trenutku naslutio je kako se dao u kolo
s vragom. Bena se zatekao kako u Kirschevim očima traži neke skrivene motive. I
otkrio ih je. Ispod Kirscheva nehajnog šarma tinjalo je umorno beznađe; njegove
upale oči i mršavo tijelo Benu su podsjetili na dane kad je u sjemeništu radio kao
savjetnik u hospiciju.
Edmond Kirsch je bolestan.
Bena se pitao umire li, i je li njegova donacija iznenadni pokušaj pomirbe s
Bogom kojeg je oduvijek prezirao.
I oni najsamouvjereniji u životu postanu prepuni straha u smrti.
Bena je pomislio na najranijeg kršćanskog evangelista – svetog Ivana – koji je
život posvetio poticanju nevjernika da iskuse slavu Isusa Krista. Činilo se da bi bilo i
nekršćanski i okrutno ne dopustiti Kirschu da sudjeluje u stvaranju hrama Isusu, pa
makar on bio i nevjernik.
Osim toga, bilo je to i pitanje Benine profesionalne obveze da pripomaže
skupljanju sredstava za crkvu i nije mogao zamisliti da subraću izvijesti kako je
odbio Kirschev golemi dar samo zbog njegova neskrivenog ateizma.
Na kraju je Bena prihvatio Kirscheve uvjete te su se njih dvojica srdačno
rukovali.
Bilo je to prije tri mjeseca.
Noćas je Bena pratio Kirschevu prezentaciju u Guggenheimu – prvo ga je smetao
njezin protuvjerski ton, zatim su ga privukli Kirschevi nagovještaji misterioznog
otkrića, da bi se naposljetku neopisivo užasnuo vidjevši Kirscha kako ustrijeljen
pada. Poslije toga Bena se nije mogao odvojiti od računala, prikovan uz ono što se
brzo pretvaralo u vrtoglav kaleidoskop raznih teorija zavjere koje su se međusobno
nadmetale.
Osjećajući se izmoždeno, Bena je sjedio u prostranom svetištu, sam usred
Gaudíjeve „šume stupova”. No mistična šuma nije mu pomogla smiriti vrtlog misli
što su mu se rojile u glavi.
Što je Kirsch otkrio? Tko ga je želio ubiti?”
Otac Bena sklopio je oči i pokušao razbistriti misli, ali su se pitanja iznova
vraćala.
Odakle dolazimo? Kamo idemo?