Page 281 - Dan Brown - Postanak

65.

L A S A G R A D A F A M Í L I A – bazilika Svete Obitelji – zauzima cijeli ulični
blok u središtu Barcelone. Unatoč masivnom tlocrtu, crkva djeluje kao da gotovo
bestežinski lebdi iznad tla, kao nježna nakupina prozračnih tornjeva koji se bez
napora uzdižu u španjolsko nebo.

Zakučasti i šupljikavi, tornjevi su različitih visina, što hramu pridaje izgled
hirovito načinjena dvorca od pijeska što su ga izgradili neki nestašni divovi. Nakon
dovršenja, najviši od osamnaest šiljaka uzdizat će se vrtoglavih, dosad neviđenih, sto
sedamdeset metara – više od Washingtonova spomenika – i tako baziliku učiniti
najvišom crkvom na svijetu, koja će nadvisiti, za više od trideset metara, i vatikansku
baziliku svetog Petra.

Trup crkve štite tri masivna pročelja. Na istoku, živopisno pročelje Rođenja
Isusova uspinje se poput visećeg vrta, rađajući polikromne biljke, životinje, plodove
i ljude. U potpunoj opreci, pročelje Muke Isusove na zapadu, suri je skelet grubo
obrađena kamena, isklesanog kako bi sličio tetivama i kostima. Na jugu, pročelje
Slave Gospodnje penje se uvis u kaotičnom grozdu demona, idola, grijeha i poroka,
naposljetku uzmičući pred uzvišenijim simbolima uznesenja, vrline i raja.

Kompleks upotpunjuju mnogobrojna manja pročelja, potporni lukovi i tornjevi,
većinom obloženi materijalom koji podsjeća na blato, zbog čega donja polovica
građevine djeluje kao da se topi ih da je izvučena iz zemlje. Kako navodi jedan
istaknuti kritičar, donja polovica Sagrade Familije podsjeća na „trulo deblo iz kojeg
je niknula porodica isprepletenih stapki gljiva”.

Osim što je crkvu uresio tradicionalnom vjerskom ikonografijom, Gaudí je dodao
i bezbrojne čudesne elemente koji odražavaju njegovo divljenje prirodi – kornjače
koje drže stupove, stabla koja niču iz pročelja, pa čak i divovski kameni puževi i
žabe što se uspinju po vanjskoj oplati građevine.

Usprkos nesvakidašnjoj vanjštini, ono pravo iznenađenje Sagrade Familije
otkriva se tek nakon što se kroči preko njezina praga. U glavnom svetištu posjetitelji
redom ostaju razjapljenih usta dok im se pogledi uspinju nakošenim i izvijenim
stupovima nalik na stabla što se uzdižu šezdeset metara uvis do niza lebdećih
svodova gdje psihodelični kolaži geometrijskih oblika lebde kao kristalna kupola u
krošnjama. „Šuma stupova”, kako je tvrdio Gaudí, nastala je kako bi se um
potaknulo na povratak mislima najranijih duhovnih tragača, kojima je šuma služila