Page 279 - Dan Brown - Postanak
P. 279

odnosa.” Glasan smijeh.

                 „U državi Kentucky”, nastavio je, „pastor Peter LaRuffa u javnosti je rekao: Ako
             negdje u Bibliji pronađem odlomak u kojem stoji ‘dva i dva su pet’, povjerovat ću i
             prihvatiti to kao istinu.’”

                 Još glasniji smijeh.
                 „Slažem  se,  lako  je  smijati  se,  ali  vas  uvjeravam,  takva  su  uvjerenja  puno
             strašnija nego što su zabavna. Mnogi ljudi koji ih prihvaćaju bistri su i obrazovani

             profesionalci – liječnici, odvjetnici, učitelji i, u nekim slučajevima, ljudi koji streme
             k  najvišim  položajima  u  državi.  Jednom  prilikom  čuo  sam  izjavu  američkog
             kongresmena Paula Brouna: ‘Evolucija i Veliki prasak su laži koje dolaze ravno iz
             pakla. Vjerujem da je Zemlja stara oko devet tisuća godina i da je stvorena u šest
             dana, a pod danom mislim na dan kakav mi poznajemo.’” Kirsch je zastao. „Još je
             veći  problem  to  što  kongresmen  Broun  sjedi  u  kongresnom  Odboru  za  znanost,
             svemir i tehnologiju. Kad su ga upitali o postojanju fosilnih ostataka starih milijune
             godina, odgovorio je: ‘Bog ih je ondje postavio kako bi iskušao našu vjeru.’”

                 Kirschev glas naglo se stišao i smrknuo. „Dopuštati neznanje znači davati mu
             moć. Ne činiti ništa dok naši vođe izjavljuju besmislice grijeh je nečinjenja. Kao i
             dopustiti da naše škole i crkve našu djecu poučavaju očitim neistinama. Vrijeme je
             da  djelujemo.  Tek  kad  našu  vrstu  očistimo  od  praznovjernog  načina  razmišljanja,
             možemo prigrliti sve što nam mogu pružiti vlastiti umovi.” Zastao je – publika je
             utihnula.  „Volim  čovječanstvo.  Vjerujem  da  naši  umovi  i  naša  vrsta  posjeduje
             bezgraničan potencijal. Vjerujem da smo na rubu prosvijetljenog novog doba, svijeta
             iz kojeg religija konačno odlazi... a znanost vlada.”

                 Provalio je bjesomučan pljesak.

                 „Za  Boga  miloga”,  zarežao  je  Valdespino,  s  gađenjem  odmahujući  glavom.
             „Ugasi.”
                 Akolit je poslušao i trojica muškaraca nastavila su se voziti u tišini.



                                                             *

             Pedesetak  kilometara  dalje,  Mónica  Martín  stajala  je  sučelice  zadihanom  Sureshu

             Bhalli, koji je upravo dotrčao i predao joj mobilni telefon.
                 „Duga priča”, dahtao je Suresh, „ali moraš pročitati poruku koju je primio biskup
             Valdespino.”

                 „Samo  malo.”  Martín  je  zamalo  ispustila  uređaj.  „To  je  biskupov  mobitel?
             Kvragu, kako si...”

                 „Ne pitaj. Samo čitaj.”
   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284