Page 289 - Dan Brown - Postanak
P. 289

67.





             S M J E Š T E N A   U   P R I Z E M L J U  Kraljevske  palače  u  Madridu,  oružarnica  je
             elegantno  nasvođena  prostorija  čije  visoke,  grimizne  zidove  krase  veličanstvene
             tapiserije s prikazima slavnih bitaka iz španjolske povijesti. U prostoriji, uza zidove
             stoji neprocjenjiva zbirka više od stotinu ručno izrađenih oklopa, među kojima su i
             ratne  odore  te  „oruđa”  mnogih  nekadašnjih  kraljeva.  Sedam  modela  konja  u
             prirodnoj veličini stoji u središtu prostorije, u punoj ratnoj opremi.

                 Dakle, ovdje su me odlučili zatočiti, pitao se Garza razgledavajući ratne rekvizite
             koji  su  ga  okruživali.  Istini  za  volju,  oružarnica  je  bila  jedna  od  najsigurnijih
             prostorija  u  palači,  no  Garza  je  slutio  kako  su  njegovi  tamničari  odabrali  ovu
             otmjenu ćeliju u nadi da će ga zastrašiti. A upravo ovdje sam dobio posao.

                 Prije gotovo dva desetljeća, Garzu su uveli u tu veličanstvenu sobu gdje su s njim
             razgovarali  i  ispitivali  ga  prije  nego  što  su  mu  ponudili  posao  zapovjednika
             Kraljevske garde.

                 A  sad  su  ga  uhitili  vlastiti  agenti.  Optužen  sam  za  planiranje  atentata?  I
             podmetanje dokaza biskupu? Logika tih navoda bila je toliko izopačena da je Garza
             nije uspijevao razmrsiti.

                 Kad je bila riječ o Kraljevskoj gardi, Garza je bio najviši dužnosnik u palači, što
             je  značilo  da  je  nalog  za  uhićenje  mogao  poteći  samo  od  jedne  osobe...  princa
             Juliána.

                 Valdespino je zatrovao princa i okrenuo ga protiv mene, shvatio je Garza. Biskup
             bi  se  uvijek  znao  izvući  iz  problema  povezanih  s  politikom,  a  noćas  je  bio  očito
             dovoljno očajan da to pokuša s ovakvom drskom predstavom za medije – odvažio se
             osvjetlati svoj obraz kaljajući Garzin. Sad su me zatočili u oružarnicu kako se ne bih
             mogao braniti.
                 Ako su se Julián i Valdespino udružili, Garza je znao da je poražen, da su ga u

             potpunosti  nadigrali.  U  tom  trenutku,  jedina  osoba  na  svijetu  dovoljno  moćna  da
             pomogne  Garzi  bio  je  starac  koji  je  svoje  posljednje  dane  provodio  u  bolničkoj
             postelji, u privatnoj rezidenciji Palacio de la Zarzuela.

                 Španjolski kralj.
                 A opet, shvatio je Garza, kralj mi nikad neće pomoći ako bi to značilo otpisati
             biskupa Valdespina ili vlastitog sina.
   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294