Page 275 - Dan Brown - Postanak
P. 275

milijune  u  svemir,  u  nadi  da  bi  se  jedna  mogla  ‘primiti’  i  tako  ljudskim  životom
             zasijati neki udaljen planet? Ta tehnologija još ne postoji, ali o tome raspravljamo
             kao o mogućnosti opstanka čovječanstva. I ako razmišljamo o sijanju života, onda iz
             toga slijedi da bi i napredniji oblici života mogli jednako tako razmišljati o tome.”

                 Langdon je već naslućivao kamo doktor Bennett smjera.

                 „S  tim  na  pameti”,  nastavio  je,  „vjerujem  da  je  Edmond  Kirsch  otkrio  neku
             nezemaljsku  signaturu  –  možda  fizičku,  kemijsku,  digitalnu,  nije  važno  –  koja
             dokazuje  da  je  život  na  Zemlji  potekao  iz  svemira.  Moramo  spomenuti  da  smo
             Edmond i ja vodili prilično žestoku raspravu o tome prije nekoliko godina. Nikad mu
             se nije milila teorija panspermije zato što je vjerovao, kao i mnogi, kako genetski
             materijal nikad ne bi mogao preživjeti smrtonosnu radijaciju i temperature koje bi
             susretao  tijekom  dugog  putovanja  do  Zemlje.  Vjerujem  kako  je  sasvim  moguće
             zapečatiti ‘sjeme života’ u kapsule koje štite od radijacije i lansirati ih u svemir kako
             bi se kozmos napučio tehnološki potpomognutom panspermijom.”

                 „Dobro”, javila se pomalo uznemirena voditeljica, „no ako netko otkrije dokaz
             da  su  ljudi  potekli  iz  kapsule  pristigle  iz  svemira,  onda  to  znači  da  nismo  sami.”
             Zastala je. „Nadalje, mnogo je nevjerojatnije...”

                 „Da?” doktor Bennett prvi se put nasmiješio.

                 „Mislim, to znači da bi onaj koji je lansirao kapsule morao biti... poput nas...
             čovjek.”
                 „To sam i ja isprva zaključio.” Znanstvenik je zastao. „Ali me Edmond vratio na
             pravi put. Ukazao mi je na pogrešku u tom načinu razmišljanja.”

                 To je voditeljicu uhvatilo nespremnu. „Dakle, Edmond je vjerovao kako onaj, ma
             tko bio, koji je lansirao ‘sjeme’, nije ljudsko biće? Kako je to moguće ako je sjeme,
             recimo, ‘nacrt’ ljudskog razmnožavanja?”

                 „Da citiram Edmonda”, odvratio je znanstvenik, „ljudi su nedopečeni.”

                 „Kako, molim?”
                 „Edmond  je  rekao  da  je,  ako  je  teorija  o  sjemenu  života  ispravna,  formula
             poslana na Zemlju u tom trenutku bila polovična – nedovršena – što znači da ljudska
             bića  nisu  ‘konačni  proizvod’  nego  samo  prijelazna  vrsta  koja  evoluira  prema

             nečem... nečem izvanzemaljskom.” Voditeljica je ostala zapanjena.
                 „Jednaka je mogućnost”, kako je tvrdio Edmond, „da bi bilo koji napredni oblik
             života poslao formulu za ljude kao što bi je poslao za čimpanze.”  Znanstvenik  se
             smijuljio.  „Zapravo,  Edmond  me  optužio  da  sam  pritajeni  kršćanin  –  i  našalio  se
             rekavši kako samo religiozan um može vjerovati da je čovječanstvo središte svemira.
             Ili da bi svemirci poslali potpuno oblikovan DNK ‘Adama i Eve’ u svemir.”
   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280