Page 234 - Dan Brown - Postanak

Edmond nekako obilježio svoj omiljeni stih.”

„Onda vam predlažem da se požurite”, rekao je Winston. „Čini se da vaš boravak
ovdje više nije tajna.”

„Zašto to kažeš?” upitao je Langdon.
„Na lokalnim vijestima javili su da je vojni zrakoplov upravo sletio na aerodrom
El Prat u Barceloni i da su se iskrcala dvojica agenata Guardije Real.”

*

U predgrađu Madrida biskup Valdespino osjećao je zadovoljstvo što je uspio pobjeći
iz palače prije nego što su se zatvorila sva vrata. Stiješnjen uz princa Juliána na
stražnjem sjedalu malenog Opela svojega akolita, Valdespino se nadao da će mu ti
očajnički potezi koje je povukao pomoći povratiti nadzor nad noći koja je
bjesomučno skretala sa zadanog puta.
„La Casita del Príncipe”, naredio je biskup akolitu dok ih je mladić odvozio iz
palače.

Prinčeva vila smjestila se u skrovitom ruralnom kraju, četrdeset minuta vožnje od
Madrida. Više rezidencija, a manje vikendica, casita je služila kao privatna
rezidencija nasljednicima španjolske krune još od sredine osamnaestoga stoljeća –
bilo je to skrovito mjesto gdje su dječaci mogli biti dječaci prije nego što bi se

posvetili ozbiljnom poslu vladanja zemljom. Valdespino je uvjeravao Juliána kako
mu je sigurnije povući se u rezidenciju nego noćas ostati u palači.
Samo što Juliána ne vodim onamo, znao je biskup, pogledavajući princa koji se
zagledao kroz prozor, očito duboko u mislima.

Valdespino se pitao je li princ uistinu toliko naivan kako se pravi ili je, kao i otac,
Julián ovladao umijećem da svijetu pokaže samo ono što je želio da svijet vidi.