Page 119 - Dan Brown - Postanak
P. 119

Langdon je pogledao Edmondov telefon i duboko udahnuo da se umiri.

                 Samo još nešto.
                 Nježno je posegnuo rukom i podigao Edmondovu desnicu. Već se bila ohladila.

             Primaknuo  je  telefon  vršcima  prstiju  i  pažljivo  pritisnuo  Edmondov  kažiprst  na
             senzor za otiske prstiju.
                 Uređaj je škljocnuo i otključao se.

                 Langdon je brzo uključio postavke i blokirao zaštitu. Trajno otključano. Onda je
             spremio telefon u džep i ponovno prekrio Edmondovo tijelo pokrivačem.


                                                             *


             Sirene su zavijale u daljini dok je Ambra stajala u središtu opustjelog auditorija i
             držala  mobitel  na  uhu,  praveći  se  da  je  utonula  u  razgovor,  sve  vrijeme  svjesna
             Fonsecinih očiju koje su je pratile.

                 Roberte, požurite se.

                 Minutu prije toga, američki profesor dao se na posao nakon što mu je Ambra
             prepričala svoju nedavnu konverzaciju s Edmondom Kirschem. Ambra je Langdonu
             rekla kako su prije dvije noći, upravo u ovoj prostoriji, ona i Edmond dokasna radili
             na pripremi posljednjih detalja prezentacije, kad je Edmond uzeo stanku i popio treći
             smoothie sa špinatom te večeri. Ambra je primijetila koliko je zapravo iscrpljen.

                 „Edmonde,  moram  ti  reći”,  bila  je  rekla,  „nisam  sigurna  da  ti  ova  veganska
             prehrana čini dobro. Blijed si i stvarno premršav.”

                 „Premršav?” Nasmijao se. „Prava se našla.”
                 „Ja nisam premršava!”

                 „Na granici.” Vragolasto je namignuo na njezin uvrijeđen izraz lica. „A što se
             tiče mog bljedila, pusti to. Ja sam kompjutorska frikčina koja cijeli dan sjedi pred
             monitorom.”

                 „Za dva dana obraćaš se cijelom svijetu i malo boje ne bi ti škodilo. Ili sutra iziđi
             na zrak ili izmisli računalni zaslon koji popravlja ten.”
                 „To  uopće  nije  loša  ideja”,  rekao  je  pomalo  zadivljeno.  „Trebala  bi  je

             patentirati.”  Nasmijao  se  i  vratio  poslu.  „Dakle,  jasan  ti  je  raspored  događanja  u
             subotu navečer?”
                 Ambra je kimnula i pregledala scenarij. „Dočekujem ljude u predvorju, nakon
             toga prelazimo u ovu dvoranu za uvodni video, nakon čega se magično pojavljuješ

             na  onom  tamo  podiju.”  Pokazala  je  prednji  dio  prostorije.  „Potom,  na  podiju,
             objavljuješ svoje otkriće.”
   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124