Page 89 - Boris Mouravieff – Gnoza

zakonu, daljnji tijek Vremena zatvoren u cikluse, a to uklanja njegov destruktivan
učinak - naravno unutar određenih granica. Tako Vrijeme neće djelovati u
pravcima nego u 'okretajima' krivulje.
Ovi ciklusi se zatvaraju i ponavljaju. Zahvaljujući ovom cikličkom
djelovanju, sam Svemir i svi elementi od kojih je sastavljen mogu se održati. Svaki
element slijedi vlastiti ciklus. U Antici su bili dobro svjesni ovog zakona; njihova
filozofija nije nikad priznavala ravne linije; temeljila se na cikličkom načelu.

(8)

Pokušajmo sad dati opću sliku strukture Svemira. Ovdje su elementi
onoga što u ezoteričnoj znanosti nazivamo Zrakom Stvaranja, rjeđe zvanim
Konus Stvaranja Svijeta.
Možemo nacrtati njegovu sliku na sljedeći način. Zemlja ima Mjesec kao
satelit. To je granica; zadnja prečka Kreacije, nakon koje nema ništa. Mjesec - kao
ni sateliti drugih planeta - nema satelit za sebe.
Usmjerivši svoj pogled prema središtu, nalazimo da je Zemlja dio
planetarnog Svijeta koji gravitira oko Sunca, gospodara našeg sustava. Sunce je
jedna od mnogih zvijezda galaksije znane po imenu Mliječni put, sustava kojem
pripada cijeli sunčev sustav. Znamo da Mliječni put nije jedinstven kao takav. Na
nebu možemo detektirati druge galaksije slične našoj, i možemo jednako
pretpostaviti da postoje i drugi svjetovi koji joj ne bi nalikovali.
Ove velike jedinice u svom zbiru sačinjavaju Sve Svjetove: cijeli sadržaj
Svemira, koji gravitira oko onoga što u Tradiciji zovemo Centralno Sunce: Apsolut,
tako reći, ispoljeni Bog.
Slika izgleda kao što slijedi:

87 |