Page 85 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 85

organizam podnosi djelomična odsijecanja nekih organa bez da se ugroze uloge
               koje  ti  organi  igraju  u  općoj  ekonomiji.  Ovo  pokazuje  da  nestanak  nekoliko
               stanica,  infinitezimalnog  dijela  organa,  prolazi  neopaženo:  njegovo
               funkcioniranje nije pogoršano. Pošto je suštinska uloga Generalnog Zakona paziti
               na kontinuitet funkcije, ovaj nestanak prolazi za njega neopaženo. Stoga on ne
               postavlja  daljnje  prepreke.  Simbolično,  može  se  reći  da  stanice  koje  izbjegnu
               ovom zakonu sad ulaze u područje Zakona Izuzetka.
                      Ovaj bijeg nekoliko stanica je pojava do koje neprestano dolazi. Sve naše
               stanice od epidermskih do živčanih neprestano se obnavljaju u skladu s različitim
               i varijabilnim ritmovima. Kao dodatak ovom obnavljanju iznutra, tu su također i
               nestajanja, nadoknađena ili ne novim jedinicama.
                      Do ove točke, analogija s onim što se događa čovjeku zbog Generalnog
               Zakona i Zakona Izuzetka mogla bi se uzeti u potpunosti.
                      Ali ona ovdje staje, barem što se tiče sadašnjeg stanja našeg znanja. U
               ovoj aktivnosti života, migracijama i staničnoj smrti, nema potvrde za mišljenje
               da  prijelaz  s  Generalnog  Zakona  na  Zakon  Izuzetka  proizlazi  iz  bilo  kakvog
               svjesnog djelovanja stanica.
                      Za čovjeka se to događa drugačije.
                      Kao  stanica  čovječanstva,  čovjek  tvori  dio  organskog  života  na  Zemlji.
               Ovaj  život  u  svom  zbiru  predstavlja  vrlo  osjetljiv  organ  našeg  planeta,  igrajući
               važnu ulogu u ekonomiji sunčevog sustava. Kao stanica ovog organa, čovjek se
               nalazi  pod  utjecajem  Generalnog  Zakona,  koji  ga  drži  na  njegovom  mjestu.  U
               stvari, ovaj mu zakon ostavlja određenu marginu ili toleranciju. On mu dopušta
               neke slobodne kretnje unutar granica koje postavlja. Unutar ovih granica, koje su
               objektivno jako ograničene iako se subjektivno one čine golemima, čovjek može
               otpustiti uzde svojim fantazijama i svojim ambicijama. Bez da idemo predaleko u
               definiranje  ovih  granica  i  detaljan  opis  sastavnica  ovog  Generalnog  Zakona,
               možemo reći kao primjer da je jedan od tih faktora glad: ropstvo radu kako bi se
               osigurao naš opstanak. Lanac: seksualni instinkt; prokreacija; te briga roditelja za
               njihovu  djecu,  drugi  je  faktor.  Ezoterična  maksima  koja  je  primjenjiva  na  ovaj
               aspekt života smišljena je ovako: tjelesna ljubav nužna je za opće dobro. Zadnje,
               strah u svojim brojnim oblicima sačinjava treću grupu faktora u pitanju. U cjelini,
               dopuštena margina za slobodne kretnje koje tolerira Generalni Zakon ograničena
               je nečim što se najbolje može objasniti terminom koji je manje znanstven nego
               što je kolorističan: buržoazijska sreća. Karijere u svakoj grani ljudske aktivnosti;
               bogatstvo;  obitelj;  ljubav;  časti  itd.;  sve  je  podložno  sine  qua  non  uvjetu
               bezuvjetnog barem podsvjesnog prihvaćanja neizbježnosti Smrti.
                      Dokle  god  čovjek  prihvaća  načelo  konačnog  uništenja  njegove  Ličnosti
               bez borbe, on može nastaviti život bez privlačenja pojačanog pritiska Generalnog
               Zakona na sebe.
                      Slučaj  je  potpuno  drugačiji  ako  se  on  bori  da  premaši  granice  koje  on
               nameće.  On  tada  ide  protiv  djelovanja  ovog  Zakona  i  njegovih  izvedenica  na

                                                  83 |
   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90