Page 62 - Boris Mouravieff – Gnoza

citiranim tekstovima, nego će nam također pomoći da prodremo u značenje
brojnih drugih nejasnih točaka u Svetom Pismu, u Tradiciji, i u životu. Što je još
važnije; omogućit će nam da bolje razumijemo nas same.
Dok niži centri u vanjskom čovjeku nisu potpuno razvijeni, viši centri su
savršeni i rade punim kapacitetom. Ali takvi kakvi jesmo, mi ne možemo primiti
više od zanemarivo malog dijela njihove komunikacije. Razlog tome je taj što
čovjek sebe ne vidi kao ništa drugo osim Ličnost. Ova iluzija kao svoju
neposrednu posljedicu ima ponos, egocentričnost i samodopadnost. Oni tvore
vrstu zaslona, dopuštajući samo najosnovnijim porukama iz viših centara da
prođu, iako se njihova komunikacija nastavlja neprestano. Oni kucaju na vrata;
ali na nama je da čujemo glas i otvorimo.

(4)

Ako napustimo slikovit jezik Sv. Ivana, možemo reći da je nedostatak
naših nižih centara razlog tome što ne primamo komunikacije viših centara. Već
smo vidjeli da je motorički centar jedini od tri niža centra koji funkcionira skoro
normalno. Ovo je važno: s obzirom da ovaj centar igra ulogu u svoj našoj
mentalnoj aktivnosti, moramo ga koristiti za postizanje naših ezoteričnih ciljeva.
Njegova ga nepotpuna razvijenost sprečava da ispuni ovu ulogu, pa ga moramo
obrazovati. Na isti način intelektualni centar mora se neprestano buditi svim
vrstama šokova i impulsima. Pošto je najsporiji od tri, on ima prirodnu tendenciju
ka mamurluku i neaktivnosti. Goethe je znao reći; 'Čovjek je slab, on stalno pada
u san…' Viši stadiji u obrazovanju intelektualnog centra, kao i sa motoričkim
centrom, se postižu prikladnim ezoteričnim vježbama koje su neophodna
dopuna teoretskom učenju.
Među nižim centrima, emotivni centar je najgori. U našoj civilizaciji - kao
što smo već promatrali - on uobičajeno ne prima ni racionalno obrazovanje niti
sistematski trening. Njegovo oblikovanje i razvoj se sada prepušta slučaju, pošto
je religijsko obrazovanje danas uvelike intelektualizirano i racionalizirano. Svi
oblici uvažavanja koje diktira svjetovna mudrost i svakodnevna taština;
uobičajena navika laganja - posebno nama samima - i licemjerje, od kojeg nitko
nije potpuno oslobođen, utiskuju opasna iskrivljenja u emotivni centar. Često
pogođen osjećajem inferiornosti i potrebom za kompenzaciju, njegovom
uobičajenom motivacijom; naviknut takav kakav je da osuđuje i kritizira svakoga i
svašta; predajući se čudno pohotnom užitku negativnih emocija; ovaj centar
postaje neprepoznatljiv. On degenerira do točke gdje postaje instrument
uništavanja našeg bića, koje ubrzava na putu prema starenju i smrti.
Dva viša centra rade mnogo brže nego niži centri. Od posljednjih - kao
što smo već rekli - najsporiji je intelektualni centar; motorički centar je malo
brži, ali najbrži od svih bi trebao biti emotivni centar kad ne bi bio u

60 |