Page 237 - Boris Mouravieff – Gnoza

Ezoterični rad ima pretežno negativan aspekt tijekom ranih stadija, u
smislu da se čovjek trudi poništiti sve što sprečava njegovu evoluciju. Počevši od
drugog Praga, naprotiv, prema osmom i devetom stadiju, evolucija na Putu
donosi samo obogaćenje, sa stjecanjem novih kvaliteta radom paralelnom
stvarnom ezoteričnom radu. Ovi stadiji su izvan dohvata Zakona Slučaja, ali pad
još ostaje moguć.
Tek na desetom stadiju, slijedeći posvećenje Vatrom i Duhom, čovjek 7,
ostvaren ili savršen čovjek prema terminologiji Sv. Pavla, bit će siguran od svake
mogućnosti greške i prema tome od pada.
Od sad na dalje, on u sebi posjeduje 'Ja', Svijest, i Volju.
U tom trenutku, dostigao je treći Prag. To je granica moguće evolucije za
zemaljskog čovjeka Tritokozmosa. Daljnja evolucija je zasigurno moguća za njega.
On može postati čovjek 8 i 9. Ali iza trećeg Praga počinje oblast Deuterokozmosa.
Zbog sporosti ljudske moralne evolucije, ljudi 5, 6 i 7 su obično zadržani da rade
unutar ljudskog društva.

(27)

Slab i sažaljiv, a opet zahtjevan i okrutan, vanjski čovjek uvijek krivi druge
ljude ili okolnosti za svoj neuspjeh. Svi i sve je u krivu osim njega samog. U
takvom bjesnilu predbacivanja, može ići čak toliko daleko da krivimo Isusa
Nazarećanina što nije zapravo spasio čovječanstvo…
Mi možemo kupiti hranu za druge; možemo skuhati jelo s ovom hranom;
možemo je poslužiti kad je skuhamo; možemo je narezati; možemo čak i staviti
hranu u usta, kao što to činimo za djecu ili bolesnike. Ali u ovom trenutku, svatko
od nas mora učiniti neophodan napor da proguta hranu za sebe; ovo ne može
učiniti nitko drugi.
Istina je da Generalni Zakon drži čovjeka na njegovom mjestu, i ako se
pomakne, on će mu spriječiti napredovanje ili rast. Generalni Zakon je također
ono što čini da on umre. Ali on ne smije zaboraviti da taj isti zakon omogućuje
da se on rodi i da živi. On mu daje barem tri puta onoliko vremena koliko mu je
potrebno za potpun razvoj njegove Ličnosti i pronalaženje njegovog istinskog 'Ja',
sa drugim Rođenjem, i onda, nakon što je prešao drugi Prag, za dolazak na više
odjeljenje Puta.
Apostol Pavao kaže: 'Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao
nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono
nejačko.' 214
Vanjski čovjek je, s ezoteričnog gledišta, samo dijete; u većini slučajeva,
zločesto dijete. On neće postati odrastao dok se ne popne uza Stepenište i ne
prijeđe drugi Prag. U tom trenutku će on napustiti sve što je bilo djetinjasto.

214 I Korinćanima 13: 11.

235 |