Page 25 - Boris Mouravieff – Gnoza

Od ovog trenutka pa na dalje, unutrašnji se sadržaj više neće ponašati
kao gomila željezne piljevine: formirat će blok. Tada daljnji šokovi više neće
izazivati unutrašnje promjene u čovjeku kao što su to činili prije. Došavši do ove
točke on će zadobiti čvrstoću; ostat će on sam usred kušnji kojima ga život izlaže.
Ovo je perspektiva onih koji proučavaju ezoteričnu znanost. Ali da bismo
došli do opisanog stanja, moramo se od početka riješiti svih iluzija o nama
samima, bez obzira kako nam bile drage; ovakva iluzija, ako se tolerira na samom
početku, rast će na putu, tako da će patnja i dodatni napor biti neophodni da je
se riješimo kasnije.
Dokle god čovjek nije dostigao točku fuzije, kao posljedica će njegov život
biti lažno postojanje, jer će se on sam mijenjati iz trenutka u trenutak. Budući da
se ova mijenjanja pojavljuju kao rezultat vanjskih šokova koje on gotovo nikad ne
može predvidjeti, također će biti nemoguće za njega da unaprijed predvidi točan
način na koji će su mijenjati iznutra. Prema tome on će živjeti podređen
događajima kako se oni pojavljuju, stalno zaokupljen konstantnim 'krpanjem'.
Zapravo će ići prema nepoznatom, pod milošću slučaja. Ovakvo stanje stvari, u
Tradiciji nazvano Zakonom Nepredvidivosti ili Zakonom Slučaja, je - za čovjeka
kakav on jest - glavni zakon pod čijom vlašću vodi svoje iluzorno življenje.
Ezoterična znanost navodi mogućnosti i sredstva kojima čovjek sebe
može osloboditi ovih zakona. To nam pomaže da započnemo novi i svrhovit
život; prvo da postanemo logični sa samima sobom, i na kraju da postanemo
gospodarom sebe.
Ali da se učinkovito započne ovaj put, potrebno je prvo jasno vidjeti
situaciju kakva ona jest. Parabola pronađena u najstarijim izvorima omogućuje
nam da dobijemo jasnu sliku ovoga, te da zadržimo to stanje na pameti. To je
parabola o Kočiji.
Slika predstavlja karakteristike čovjeka kočijom. Fizičko tijelo je prikazano
kočijom samom; konji prikazuju senzacije, osjećaje i strasti; kočijaš je skup
intelektualnih značajki, uključujući i razum; osoba koja sjedi u kočiji je gospodar.
U normalnom stanju, cijeli sistem savršeno radi: kočijaš čvrsto drži uzde u
rukama i vodi konje u smjeru koji je pokazao gospodar. Međutim, stvari se ne
događaju ovako u ogromnoj većini slučajeva. Kao prvo, gospodar je odsutan.
Kočijaš ga mora pronaći i onda pričekati njegovu želju. Sve je u lošem stanju:
osovine nisu podmazane i škripe, kotači su loše namješteni; držalo se opasno
ljulja; konji, iako plemenite rase, su prljavi i neuhranjeni; konjska oprema je
iznošena i uzde nisu čvrste. Kočijaš spava, njegove ruke su pale na koljena i jedva
drži uzde koje mu mogu iskliznuti u svakom trenutku.
Kočija međutim nastavlja ići naprijed, ali to čini na način koji ne sluti na
dobro. Napuštajući cestu, kočija se kotrlja niz strminu tako da sad gura konje, a
oni je ne mogu zadržati. Kočijaš je pao u dubok san i ljulja se u sjedalu riskirajući
da ispadne van. Očigledno takvog kočijaša čeka tužna sudbina.

23 |