Page 26 - Boris Mouravieff – Gnoza

Ova slika pokazuje izrazito prikladnu analogiju sa stanjem većine ljudi, i
vrijedna je da se uzme kao objekt meditacije.
Ipak, spas može doći. Drugi kočijaš, prilično budan, može prolaziti istim
putem i ugledati kočijaša u njegovoj nesretnoj situaciji. Ako nije u velikoj žurbi,
mogao bi stati i pomoći kočijašu koji je u nevolji. Prvo će pomoći konjima zadržati
kočiju da ne otkliže niz strminu. Zatim će probuditi uspavanog vozača i zajedno
se s njim potruditi da vrati kočiju natrag na put. Posudit će stočnu hranu i novac.
Također bi mogao dati i savjet u vezi brige za konje, adrese konačišta i
popravljaonice kočija, te uputiti na cestu koju treba pratiti.
Bit će na kočijašu koji je primio pomoć da profitira, vlastitim naporima, iz
dobivene pomoći i informacija. Od sad pa nadalje će njegova dužnost biti da
dovede u red sve stvari, otvorenih očiju, da prati stazu koju je napustio.
On će se prije svega boriti protiv sna, jer ako zaspe opet, i ako kočija opet
napusti cestu i opet se nađe u istoj opasnosti, ne može se nadati da će mu se
sreća nasmiješiti i drugi put; da će drugi kočijaš prolaziti baš u tom trenutku na
tom mjestu te mu ponovno priskočiti u pomoć.

(4)

Vidjeli smo da nas vježbanje introspekcije vodi jako brzo do konstatacije
da se naš unutrašnji život mijenja skoro svakog trenutka. Čovjek se, međutim,
trudi da ima redovan kontinuitet ideja, i da bude dosljedan u svojim akcijama -
jer život od njega zahtijeva da ostavlja takav dojam. On ne može izbjeći ovu
potrebu bez velike teškoće. Njegova dana riječ, dogovorena obaveza i izrečen
zavjet vežu ga usprkos svim neprekidnim promjenama koje je upravo otkrio
unutar sebe: promjene koje mu objašnjavaju pozadinske uzroke njegovih
teškoća, njegovih unutrašnjih i vanjskih konflikata, te mnogih neuspjeha koji su
obilježili njegov život.
Čovjek što je moguće više reagira protiv ovog stalnog pritiska poteškoća i
obaveza koje ga tlače. Što se tiče promjena unutar njega, on ih obično
kompenzira instinktivnim reakcijama: fiksnim stavom prema svakoj situaciji. On
po svaku cijenu želi barem izgledati logičan sa samim sobom i izgledati kao
gospodar vlastitog djelovanja. Tako da, kad god mu se dogodi neočekivana sreća
ili nepredviđeni uspjeh, on pokušava uvjeriti svoj krug prijatelja - a indirektno
uvjeriti sebe - da on nije uopće iznenađen; da je davno predvidio slijed činjenica,
te da je sve isplanirano unaprijed. U slučaju neuspjeha on baca krivnju na druge,
na događaje, te na okolnosti općenito.
Trenje između čestica željezne piljevine proizvodi neugodnu senzaciju u
nama i zbog toga osjećamo da se toga trebamo riješiti. Kretanje željezne piljevine
prestaje kad pronađemo rješenje i tako se štitimo od primljenog šoka.
Pronalazak krivca će nam omogućiti ovo olakšanje. Kao rezultat, čini se kako je

24 |