Page 215 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 215

Doktrina Sadašnjosti olakšava nam razumijevanje pravog značenja slike
               čovjeka kao poprečni presjek sadašnjeg trenutka  - kakvim on sebe vidi, i kakvim
               se čini onima poput njega.
                      Iza  svih  ovih  uzastopnih  presjeka,  od  kojih  svaki  predstavlja  jedan
               zaseban  trenutak  pošto  svako  disanje  rasvjetljava  diferencijal  Sadašnjosti,
               možemo pronaći cijeli film. Između granica koje su ocrtane rođenjem i smrću,
               ovaj  film  predstavlja  život  svakoga  od  nas,  sva  bića  koja  smo  sreli,  te  zbir
               materijalnih i moralnih okolnosti koje nas okružuju.
                      Ovo  je  usporedivo  s  onim  što  se  događa  kad  gledamo  film  u
               kaleidoskopu kroz njegov uski otvor. To daje iluziju kretanja u Vremenu. Širina
               otvora kroz koji se obavlja ovo promatranje analogna je diferencijalu Sadašnjosti.
                      Primjer  kaleidoskopa  omogućuje  nam  da  budemo  precizniji  u  vezi  s
               pojmom trajanja Sadašnjosti. U stvarnosti, za Sadašnjost nije poznato da traje, i
               u stvari ona nema trajanje. Ona ne traje; sve što traje produžuje se u Vremenu,
               te  tako  automatski  postoji  u  domeni  Budućnost    -  Prošlost.  Izraz:  'trajanje
               Sadašnjosti'  je  dogovoren.  On  omogućuje  lakši  pristup  za  našu  inteligenciju    -
               koja uzima Vrijeme kao apsolutnu kategoriju  - pojmu Sadašnjosti, kategoriji koja
               je  zapravo  smještena  izvan Vremena.  Od  sad  na  dalje,  kad  god  koristimo
               dogovoreni termin 'trajanje Sadašnjosti', moramo paziti da ne izgubimo iz vida
               ovu činjenicu.
                      Primjer  kaleidoskopa,  kao  što  smo  govorili,  omogućuje  nam  da  damo
               istinsko  značenje  ovom  dogovorenom  izrazu.  U  stvari  je  ispravno  mjeriti
               individualnu Sadašnjost pomoću jedinica vremena; ali kad to činimo ne mjerimo
               Sadašnjost samu, koja nema mjeru, već širinu otvora kroz koji promatramo film
               kaleidoskopa, film života. Evo još jedan primjer koji je izabran da nam pomogne
               da bolje razumijemo ovaj mehanizam koji upravlja nama.
                      Zamislimo biće bez dimenzije, živu točku obdarenu inteligencijom prve
               dimenzije.  Priznajmo  da  ovo  biće  živi  na  geometrijskoj  liniji,  recimo  krivulji.
               Njemu, ovaj cijeli pojam prostora smanjen je na tri prikaza: ono što je ispred, ono
               što je iza, i ono što je ovdje. Kao dodatak, s obzirom da njegov um nema pojam o
               drugoj dimenziji, što je nužno da bi se vizualizirala krivulja, on misli da je krivulja
               na kojoj živi pravac.
                      Ljudsko  biće,  trodimenzionalno  u  prostoru,  je  jednodimenzionalno  u
               Vremenu.  Ono  živi  na  pravcu  u  Vremenu,  i  ne  opaža  ništa  izvan  te  linije.  Svi
               njegovi pojmovi o Vremenu su smanjeni, analogno s gornjim primjerom, na tri
               prikaza: ispred - Budućnost; iza njega  - Prošlost; i posljednje ovdje  - Sadašnjost,
               koju shvaća kao da je bez produljenja.
                      Ali ako bi, putem posebnih vježbi, naša živa točka mogla steći osjećanje
               druge dimenzije, i ako ga se istrgne s geometrijske linije na kojoj živi, misleći da
               ništa više ne postoji - uvidio bi, u tom trenutku, jako iznenađen, da je za njega
               moguće ne samo da promatra točku ovdje, nego u isto vrijeme promatrati dva
               odsječka linije, jedan ispred, i drugi iza njega.

                                                 213 |
   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220