Page 215 - Boris Mouravieff – Gnoza

Doktrina Sadašnjosti olakšava nam razumijevanje pravog značenja slike
čovjeka kao poprečni presjek sadašnjeg trenutka - kakvim on sebe vidi, i kakvim
se čini onima poput njega.
Iza svih ovih uzastopnih presjeka, od kojih svaki predstavlja jedan
zaseban trenutak pošto svako disanje rasvjetljava diferencijal Sadašnjosti,
možemo pronaći cijeli film. Između granica koje su ocrtane rođenjem i smrću,
ovaj film predstavlja život svakoga od nas, sva bića koja smo sreli, te zbir
materijalnih i moralnih okolnosti koje nas okružuju.
Ovo je usporedivo s onim što se događa kad gledamo film u
kaleidoskopu kroz njegov uski otvor. To daje iluziju kretanja u Vremenu. Širina
otvora kroz koji se obavlja ovo promatranje analogna je diferencijalu Sadašnjosti.
Primjer kaleidoskopa omogućuje nam da budemo precizniji u vezi s
pojmom trajanja Sadašnjosti. U stvarnosti, za Sadašnjost nije poznato da traje, i
u stvari ona nema trajanje. Ona ne traje; sve što traje produžuje se u Vremenu,
te tako automatski postoji u domeni Budućnost - Prošlost. Izraz: 'trajanje
Sadašnjosti' je dogovoren. On omogućuje lakši pristup za našu inteligenciju -
koja uzima Vrijeme kao apsolutnu kategoriju - pojmu Sadašnjosti, kategoriji koja
je zapravo smještena izvan Vremena. Od sad na dalje, kad god koristimo
dogovoreni termin 'trajanje Sadašnjosti', moramo paziti da ne izgubimo iz vida
ovu činjenicu.
Primjer kaleidoskopa, kao što smo govorili, omogućuje nam da damo
istinsko značenje ovom dogovorenom izrazu. U stvari je ispravno mjeriti
individualnu Sadašnjost pomoću jedinica vremena; ali kad to činimo ne mjerimo
Sadašnjost samu, koja nema mjeru, već širinu otvora kroz koji promatramo film
kaleidoskopa, film života. Evo još jedan primjer koji je izabran da nam pomogne
da bolje razumijemo ovaj mehanizam koji upravlja nama.
Zamislimo biće bez dimenzije, živu točku obdarenu inteligencijom prve
dimenzije. Priznajmo da ovo biće živi na geometrijskoj liniji, recimo krivulji.
Njemu, ovaj cijeli pojam prostora smanjen je na tri prikaza: ono što je ispred, ono
što je iza, i ono što je ovdje. Kao dodatak, s obzirom da njegov um nema pojam o
drugoj dimenziji, što je nužno da bi se vizualizirala krivulja, on misli da je krivulja
na kojoj živi pravac.
Ljudsko biće, trodimenzionalno u prostoru, je jednodimenzionalno u
Vremenu. Ono živi na pravcu u Vremenu, i ne opaža ništa izvan te linije. Svi
njegovi pojmovi o Vremenu su smanjeni, analogno s gornjim primjerom, na tri
prikaza: ispred - Budućnost; iza njega - Prošlost; i posljednje ovdje - Sadašnjost,
koju shvaća kao da je bez produljenja.
Ali ako bi, putem posebnih vježbi, naša živa točka mogla steći osjećanje
druge dimenzije, i ako ga se istrgne s geometrijske linije na kojoj živi, misleći da
ništa više ne postoji - uvidio bi, u tom trenutku, jako iznenađen, da je za njega
moguće ne samo da promatra točku ovdje, nego u isto vrijeme promatrati dva
odsječka linije, jedan ispred, i drugi iza njega.

213 |