Page 213 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 213

Za  vanjskog  čovjeka,  ovaj  produžetak  je  vrlo  kratak  i  povrh  toga
               individualan.  Ali ako smanjimo  ovu malenu Sadašnjost do nule što mislimo  da
               ona  je,  ona  postaje  čisto  i  jednostavno  prestanak  postojanja.  Tako  se  smrt
               zapravo pojavljuje.
                      Matematičkim terminima naše se postojanje, kao i ono cijeloga svijeta  u
               kojem živimo, može izraziti sljedećom formulom:

                                                   s s
                                                       S S
                                                   r r


               gdje 1 predstavlja život, gdje su r i s, rođenje i smrt, granice integrala, i gdje je dS
               diferencijal Sadašnjosti.
                      Ova nam formula pomaže dokučiti to da je  - kao i bilo koje drugo biće  -
               čovjek kakvim ga znamo samo serija uzastopnih dijelova integralnog bića čije se
               postojanje  produžuje  u  Vremenu  od  trenutka  rođenja  do  onog  smrti.  Kasnije
               ćemo vidjeti da čovjek ima još jedan način postojanja, postojanje u Vječnosti, s
               trećim načinom na razini počela, u srcu Apsoluta.
                      Tradicija  nas  uči  da  će  tamo    -  kad  dođe  obećano  Ostvarenje    -  biti
               ispunjeno  obećanje  sveopćeg  Uskrsnuća,  i  cijeli  Svemir  i  sve  i  svatko  tko  ga
               naseljava,  postići  će  cilj:  proći  izvan  Nesavršenosti  i  Asimetrije  u  stanje
               Savršenstva.  S  točke  gledišta  koje  nas  zanima,  ovo  savršenstvo  po  sebi  je
               postojanje  u  stvarnoj  Sadašnjosti,  koja  za  svaku  Individualnost  sadrži  cijelu
               njezinu prošlost, i cijelu njezinu budućnost.
                      Ostvarenje je kraj opće Evolucije, beskrajno sporog i dramatičnog slijeda
               rađanja, patnje i smrti kroz eone ljubavi i truda. Ovim zbirom evolucije upravlja
               zakon  čije  smo  druge  aspekte  već  proučili;  Generalni  Zakon.    Ljubomorno  na
               oprezu  da  bi  zadržao  svakoga  na  njegovom  mjestu,  vodi  zbir  Kreacije  do  vrha
               stadijima  tako  postavljenim  da  omogućavaju  napredak  unatoč  razlikama  u
               individualnom ritmu.
                      Ezoterična  evolucija  slijedi  drugi  zakon  i  drugi  put.  On  je,  tako  reći,
               okomit na prvi. On slijedi Zakon Izuzetka, koji unosi mogućnost brže individualne
               regeneracije.  Ovo  je  strm  i  opasan  put.  Hrabrost  je  potrebna  da  bi  se  njime
               krenulo,  a  brzi  rezultati  se  mogu  postići  samo  pod  cijenu  velikih  napora.  Kao
               dodatak,  privilegija  pritiskanja  Generalnog  Zakona,  slijeđenjem  uskog  puta 191   i
               profitiranjem od pomoći vodiča  - bez kojega uspon ne bi bio moguć  - dana je
               pod  jednim  izričitim  uvjetom:  da  onaj  čiji  je  individualni  napor  urodio  plodom
               mora biti spreman da vrši rad ponovno iz početka kako bi pridonio općoj evoluciji.
               Ovo pravilo ima posljedicu koja djeluje da bi osigurala kontinuitet u ezoteričnom


               191  Matej 7: 14.

                                                 211 |
   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218