Page 212 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 212

(VII)

                      Ideje  koje  su  upravo  opisane  otvorit  će  nam  oči  prema  dubini  i
               odvažnosti  Kreacije.  Možda  sad  radosno  osjećamo  neprocjenjivu  vrijednost
               božanskog  kredita  koji  nam  je  dodijeljen;  ovo  tijelo,  kao  spremište  Ličnosti,
               omogućit  će  nam  da  postanemo  istinsko  Jedinstvo.  Također  nesumnjivo
               možemo  doživjeti  osjećaj  straha  kad  se  prisjetimo  nemarnog  načina  na  koji
               koristimo  ovaj  kredit.  Dopuštamo  da  naši  životi  umaknu  bez  da  razmislimo  o
               pitanjima  koja  postavljaju,  bez  razmišljanja  o  terminu,  kad  ovaj  kredit  života
               dolazi  na  naplatu.  Ako  na  trenutak  zastanemo  da  bismo  promislili  o  ovim
               idejama, na novi način ćemo razumjeti pravo značenje parabole o Talentima 190 .
                      Pokušajmo  razumjeti,  unutar  okvira  naše  potrage  za  Putom,  praktična
               sredstva  koja  nam  mogu  tako  čudesno  omogućiti  da  transformiramo  lažno  u
               istinsko. Ovo, kao što parabola kaže, praktičan je način osvajanja pet talenata za
               pet, ili barem dva za dva.

                                                  (5)

                      Biti znači biti u Sadašnjosti. Još ne možemo biti u Budućnosti, više nismo
               u Prošlosti, ali što je Sadašnjost?
                      'Ja' Ličnosti, pošto je samo kredit, je privremeno 'ja' koje čovjek koristi u
               odsutnosti svijesti istinskog 'Ja'. S ovim 'ja' Ličnosti, čovjek živi ili u Budućnosti ili
               u  Prošlosti.  Ličnost  nema  Sadašnjost,  koja  se  njoj  pojavljuje  samo  kao
               kratkotrajna  linija  razgraničenja.  Kad  je  dostigne,  Budućnost  se  misteriozno
               transformira  u  Prošlost.  Iz  ovog  razloga  postojanje  Ličnosti  se  čini  lažnim,
               nestvarnim. Ono što mi u svom sadašnjem jeziku zovemo Sadašnjošću zapravo je
               više ili manje nedavna Prošlost, koja sadržava naše pretpostavke o vrlo bliskoj
               Budućnosti. Stvarna Sadašnjost se za nas čini nepostojećom. Ova je koncepcija,
               međutim,  pogrešna.  U  stvarnosti,  slijed  događaja  u  Vremenu,  Povijest  u  svim
               njenim aspektima, je neprekidan slijed nezavisnih i samostalnih čestica stvarne
               Sadašnjosti. Drugim riječima, naše prikazivanje Sadašnjosti  - kao zamišljene linije
               razgraničenja  gdje  se  Budućnost  transformira  u  Prošlost    -  je  pogrešno.  Naš
               klasični  koncept  Prošlosti  i  Budućnosti  je  također  pogrešan.  U  stvari,  sve  što
               postoji,  postoji  u  Vremenu.  Da  bi  se  potvrdilo  njegovo  postojanje,  objekt,
               posjedujući  tri  dimenzije  prostora  i  sačinjen  od  čvrste  materije,  još  uvijek
               zahtijeva  čimbenik  vremena,  četvrtu  normalu.  Ako  mu  ne  dodijelimo  trenutak
               vremena, on ne može postojati. Sadašnjost prema tome nužno ima produžetak.


               190  Matej 25: 13 - 30.

                                                 210 |
   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217