Page 212 - Boris Mouravieff – Gnoza

(VII)

Ideje koje su upravo opisane otvorit će nam oči prema dubini i
odvažnosti Kreacije. Možda sad radosno osjećamo neprocjenjivu vrijednost
božanskog kredita koji nam je dodijeljen; ovo tijelo, kao spremište Ličnosti,
omogućit će nam da postanemo istinsko Jedinstvo. Također nesumnjivo
možemo doživjeti osjećaj straha kad se prisjetimo nemarnog načina na koji
koristimo ovaj kredit. Dopuštamo da naši životi umaknu bez da razmislimo o
pitanjima koja postavljaju, bez razmišljanja o terminu, kad ovaj kredit života
dolazi na naplatu. Ako na trenutak zastanemo da bismo promislili o ovim
idejama, na novi način ćemo razumjeti pravo značenje parabole o Talentima 190 .
Pokušajmo razumjeti, unutar okvira naše potrage za Putom, praktična
sredstva koja nam mogu tako čudesno omogućiti da transformiramo lažno u
istinsko. Ovo, kao što parabola kaže, praktičan je način osvajanja pet talenata za
pet, ili barem dva za dva.

(5)

Biti znači biti u Sadašnjosti. Još ne možemo biti u Budućnosti, više nismo
u Prošlosti, ali što je Sadašnjost?
'Ja' Ličnosti, pošto je samo kredit, je privremeno 'ja' koje čovjek koristi u
odsutnosti svijesti istinskog 'Ja'. S ovim 'ja' Ličnosti, čovjek živi ili u Budućnosti ili
u Prošlosti. Ličnost nema Sadašnjost, koja se njoj pojavljuje samo kao
kratkotrajna linija razgraničenja. Kad je dostigne, Budućnost se misteriozno
transformira u Prošlost. Iz ovog razloga postojanje Ličnosti se čini lažnim,
nestvarnim. Ono što mi u svom sadašnjem jeziku zovemo Sadašnjošću zapravo je
više ili manje nedavna Prošlost, koja sadržava naše pretpostavke o vrlo bliskoj
Budućnosti. Stvarna Sadašnjost se za nas čini nepostojećom. Ova je koncepcija,
međutim, pogrešna. U stvarnosti, slijed događaja u Vremenu, Povijest u svim
njenim aspektima, je neprekidan slijed nezavisnih i samostalnih čestica stvarne
Sadašnjosti. Drugim riječima, naše prikazivanje Sadašnjosti - kao zamišljene linije
razgraničenja gdje se Budućnost transformira u Prošlost - je pogrešno. Naš
klasični koncept Prošlosti i Budućnosti je također pogrešan. U stvari, sve što
postoji, postoji u Vremenu. Da bi se potvrdilo njegovo postojanje, objekt,
posjedujući tri dimenzije prostora i sačinjen od čvrste materije, još uvijek
zahtijeva čimbenik vremena, četvrtu normalu. Ako mu ne dodijelimo trenutak
vremena, on ne može postojati. Sadašnjost prema tome nužno ima produžetak.

190 Matej 25: 13 - 30.

210 |