Page 208 - Boris Mouravieff – Gnoza

POGLAVLJE XIX

(1)

Postoji suštinska razlika između ezoteričnog Znanja i čisto -
intelektualnog Znanja. Posljednje je neovisno od moralnih kvaliteta učenika ili
znanstvenika. Bivanje zlim ili licemjernim ni najmanje ne sprečava bilo koga da
dođe do znanstvenog otkrića. Zato se intelektualno Znanje ne izdiže iznad ravni
informacija; niti to pokušava. Da bi se ono asimiliralo potrebni su samo
intelektualni napori. Priroda ezoteričnog Znanja je drugačija. Da bi se ovakva
teorija razumjela i ispravno asimilirala, ne traži se samo intelektualni napor, već
je potrebno i sudjelovanje našeg bića. Ovo je istina posebice što se tiče prakse
koja je suštinski dio ovog rada. Također ne smijemo zaboraviti da je tradicionalno
Ezoterično Znanje - plod Otkrivenja - živa Riječ. Jednom kad se primi, ona
djeluje unutar nas čak i kad ne mislimo o njoj, bilo da smo budni ili spavamo, te
nas malo po malo prožima.
Intelektualno Znanje je po svojoj prirodi objektivno, u smislu da ono ne
ovisi o Ličnosti učenika ili znanstvenika: smješteno je izvan nje. Ezoterično Znanje
je nužno subjektivno, budući da je objekt njegovog izučavanja sam učenik. Ono
neće postati objektivno sve dok Ličnost učenika sama ne dosegne objektivnu
razinu bića - kroz svoje sjedinjenje s istinskim 'Ja'. Tradicija zove ovu vrstu Znanja
živom vodom 187 , za razliku od znanja koje je čisto intelektualno; mrtva voda. U
stvari, oba oblika Znanja su nužna u ezoteričnom radu. Štoviše, disciplinom
mišljenja koju nameće, te metodama koje uči, akademska obuka uvelike pomaže
ovom radu. Ovo je istina posebno kada ezoterično učenje koristi psihološku
metodu, kao u sadašnjem radu. Ne smije se zaključiti, međutim, da čisto
racionalno, teoretsko i prema tome intelektualno proučavanje ezoterične
doktrine ikada može samo po sebi voditi prema putu evolucije. Ezoterična
znanost ide izvan znanja i razumijevanja, ciljeva zajedničkih svim znanostima. S
njenog gledišta postizanje ovih ciljeva ima vrijednost samo u mjeri u kojoj daje
pristup vještini. Viđena s ove točke gledišta, ezoterična znanost ima prirodu
sličnu onoj primijenjene znanosti. Velika razlika je uvijek u tome što se
znanstvenik i općenito tehničar trudi da ovlada elementima vanjskog svijeta
vanjskim sredstvima, dok unutarnji čovjek dolazi do analognih ili čak većih
rezultata svojim naporom da ovlada elementima svojeg unutrašnjeg svijeta. U
oba slučaja, primijenjen je isti princip: čista teorija mora voditi praksi, i u oba
slučaja samo je rezultat ono što se broji.

187 Ivan 4: 10.

206 |