Page 120 - Boris Mouravieff – Gnoza

POGLAVLJE XII

(1)

Proučili smo strukturu Svemira u obliku Zrake Stvaranja, njegov sastav u
skladu sa Zakonom broja Tri, i njegovo funkcioniranje u skladu sa Zakonom broja
Sedam. Već nam ovo prvo proučavanje Kozmosa omogućuje da razumijemo sve
dubine ovog izraza, kojem su u Antici s pravom pridodali značenja Reda i Ljepote.
U prošlim poglavljima predočavali smo Svemir u treminima reda koji je u osnovi
njegovog stvaranja i funkcioniranja. Vidjeli smo da se ovaj red primjenjuje na
strogo uniforman način. Kao vozilo volje Apsoluta, on upravlja Svemirom koliko u
njegovom zbiru toliko i u njegovim najmanjim dijelovima. Ovo potvrđuje drevnu
ezoteričnu formulu: 'Kako gore, tako dolje.' Sad ćemo početi pručavanje Svemira
s točke gledišta života koji ga animira, s obzirom da njegova struktura kako smo
je proučavali, na neki način sačinjava pokretni okvir Svemira. Ovo će nam
omogućiti da bolje razumijemo, iako još uvijek samo djelomično, neopisivu
ljepotu Kozmosa.
Ne zaboravimo da je naš kapacitet za prikazivanje ograničen. Čak i
najbogatije od slika koje se tako jako trudimo uobličiti fiksne su i bezbojne. U
okolišu u kojem živimo, ne možemo - bez kalkuliranja i bez posebnog treninga -
potpuno razumjeti mjeru ovih neprekidnih promjena, budući da naša percepcija
nastoji registrirati stereotipe objekata koji nas okružuju. Mi smo prema tome
obično transportirani u statični svijet dvije dimenzije, iako uistinu pripadamo
trodimenzionalnom svijetu, koji evoluira u Vremenu, i još uključuje više
dimenzije - skrivene od nas tako da nemamo direktnu percepciju njih. Prikaz
Svemira i njegova života koji možemo sebi uobličiti - u koji prodire, od
beskonačno velikog do beskonačno malog, perpetualna vibracija Ljubavi - taj će
prikaz uvijek biti fiksan, banalan, i nikada neće odražavati njegovu neopisivu
ljepotu osim iz daljine i na čisto konvencionaliziran način. Jedino progresivnom
evolucijom, nakon postizanja razine bića čovjeka 4, i tada prelaska praga kako bi
postali čovjekom 5, direktna kontemplacija Kozmosa postaje nam dostupna u
njegovim dvojnim aspektima Reda i Ljepote.
Pa ipak napori vanjskog čovjeka da shvati ovaj red i ljepotu nisu uzaludni.
Oni su čak neophodni. To je jednako kao i izučavanje pozitivne znanosti; mora se
prvo naučiti da bi se kasnije razumjelo.
U tom duhu bismo trebali pristupiti sadašnjem poglavlju.

118 |