Page 124 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 124

misao koja gradi ovu koncepciju novija i upečatljivija, to će dublji žlijeb utisnuti
               na  mozak.  Fiksiranje  ovog  žlijeba  zahtijeva  koncentraciju  pažnje  i  misli.  Misao
               mora  postati  fina  i  oštra,  kao  vrh  igle.  Tad  će  ona  ucrtati  žljebove  dovoljno
               duboko da se oni ne ispune odmah, tako da bi moždana tvar mogla odraditi svoj
               posao fiksacije.
                      U međuvremenu, ovaj proces nailazi na dvije prepreke. Prva je mentalni
               zamor,  koji  rezultira  iscrpljenjem  rezervi  sila  koje  su  nužne  za  željenu
               koncentraciju.  Vidjet  ćemo  poslije  da  je  u  vanjskom  čovjeku  ova  rezerva
               minimalna. On uopćeno živi na granici svojih živčanih sila. Apsorpcija energije se
               gotovo odmah balansira trošenjem u istom opsegu. Ovo polu -stalno iscrpljenje
               nužnih  energija  dovodi  čovjeka  do  napuštanja  puta  koji  ga  vodi  ka  novom  i
               nepoznatom,  i  njegove  misli  uklizavaju  natrag  u  putove  kojima  su  prije  išle,
               proces  koji  ne  zahtijeva  ni  svjesni  napor  ni  koncentraciju.  Druga  prepreka
               proizlazi iz činjenice da se moždana tvar sama opire ovoj izoštrenoj misli koja ju,
               kao vrh igle, ranjava.
                      Nagli  zaključci,  laka  generaliziranja,  i  slogani  uobičajene  su  tehnike
               kojima tupa i inertna strana čovjekove prirode neprestano pokušava učiniti da
               tražitelj napusti traganje u području novog i nepoznatog… koje zahtijeva, kao što
               smo rekli, svjestan i kreativan napor.
                      Za borbu protiv ove dvostruke prepreke, koja stvara različite teškoće za
               različite  ljude,  ali  s  kojom  se  mi  svi  moramo  suočiti,  preporuča  se  praktična
               metoda - čiji je cilj također dvostruk. S jedne strane, ona daje vježbe koje nam
               pomažu akumulirati silu, te tako napuniti rezerve energije. S druge strane, ona
               daje  vježbe  čiji  je  cilj  profiniti  rad  moždanih  stanica.  Ove  stanice  -  obdarene
               najvećom  trajnošću  unutar  granica  života  tijela  -  mogu  se  educirati.  Njihova
               senzitivnost  može  postići  gotovo  čudesnu  prodornost.  Plemenita  priroda
               razlikuje se stupnjem profinjenosti tih stanica. Prema tome, evolucija je načelno
               moguća za sve; vrata su širom otvorena. Ali ovaj skok zahtijeva trajan, svjestan i
               kreativan napor, bez kojeg profinjenje ovih stanica staje. Općenito, ono prestaje
               kad  se  postigne  oblikovanje  individue.  Život  tada  počinje  iskorištavati  ovu
               formaciju, vodeći sve prečesto u oblik mentalne skleroze, 'očvršćivanje' mozga,
               koje čini da čovjek gubi sve više na svom kapacitetu za prilagodbu i to - najjači
               razlog za oštrinu - u području nepoznatog.
                      Bez spominjanja drugih uzroka, na koje smo već uputili, i kojima ćemo se
               vratiti kasnije, ideje i činjenice izložene u ovom odlomku objašnjavaju zašto su
               ezoterična učenja pravo po rođenju samo manjini koja je zaokupljena stvarima
               duha i sposobna, kao vitezovi Grala 106 , osvojiti znanje.




               106
                   Sveti  Gral  ili  'Sangreal';  od  sang  -real  =  sang  royal  (fr.  'sang'  –  krv;  eng.  'royal'    -
               kraljevski) pehar iz kojeg je Isus pio na posljednjoj Večeri kad je rekao: 'Ovo je krv moja,
               krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje Grijeha' (Matej 26: 28; Marko 14:

                                                 122 |
   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129