Page 123 - Boris Mouravieff – Gnoza

Što se tiče Zrake Stvaranja, već smo rekli - i ovo se odnosi na cjelovit zbir
Makrokozmosa - da različitim kozmosima unutar nje vladaju isti zakoni. Ali
njihova primjena na svaki, iako analogna, nije apsolutno identična. Primijetimo u
prolazu da se u određenom kozmosu može poduzeti djelovanje prema zakonima
drugog kozmosa. Klasičan primjer takvog djelovanja su, s jedne strane, bolesti
bakterijskog ili virusnog porijekla, a s druge aktivna borba protiv ovih bolesti
putem cijepljenja, seroterapije itd. Ovo je miješanje dva kozmosa svakog u tuđu
domenu, onu čovjeka, i onu mikroorganizama. Miješanje zakona višeg kozmosa u
ljudski život je rijetko, ili se nama tako čini. Ovo obuhvaća pojave koje nazivamo
čudima u našem sadašnjem jeziku.

(5)

Prijeđimo sad na usporedno ispitivanje pojma Kozmosa i Zrake Stvaranja.
Ako su Zrake Stvaranja slikovito definirane kao grane Velikog Stabla koje
je Svemir, stabla čiji je trostruki korijen ispoljeni Apsolut, tada se Sustav Kozmosa
pojavljuje kao život na tim istim granama.
Taj život izvire iz istog trostrukog korijena, Apsoluta I, o Kojem je u
potpunosti ovisan.
Tamo se, na početku, Zrake Stvaranja i Sustavi Kozmosa spajaju. Ovo
nam omogućuje da izjednačimo Apsolut I s Protokozmosom ili Prvim Kozmosom.
Vidimo da naša Zraka Stvaranja pokazuje samo jednu granu, duž koje
izranja život različitih elemenata Sustava Kozmosa.

(6)

Ovdje moramo stati na nekoliko trenutaka da spriječimo pogrešku
koncepcije koja može biti inspirirana ovom slikom Stabla. Po analogiji, određeni
aspekti ove slike mogu nam pomoći da bolje shvatimo naš predmet, ali ona ne
predstavlja sva podudaranja između Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa na svim
razinama. Naša mentalna lijenost, te neprestana tendencija ka mamurluku - što
je inercija materije prema novim konceptima - navodi nas na nagle zaključke i
neutemeljena generaliziranja. Nemojmo zaboraviti da analogija nije jednakost; i
još manje je istovjetnost. Mi moramo koristiti sve simbole s oprezom, te
upozoravati sebe da ne prekoračimo granice dogovora između dijagrama i
promatranog predmeta.
Ocijenili smo prikladnim dati ovo upozorenje, pošto proučavanjem
Sustava Kozmosa, ulazimo sve više i više u područje novih pojmova. S druge
strane, nov karakter ovih pojmova, bilo da su naučeni ili zamišljeni, zahtijeva od
svakoga svjestan napor. Na određeni način, ovo je kreativni napor. Relativno
teška tvar našeg mozga je ono što se uvijek opire ovom naporu. Može se
simbolički reći da svaka nova koncepcija ostavlja trag na površini mozga. Što je

121 |