Page 558 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 558
SVETO PISMO STARI SAVEZ PSALMI
gov, i presto si njegov na zemlju oborio. sluge svoje. 14 Ujutru nas nasiti dobrotom
45 Skratio si dane mladosti njegove, sra- svojom, da kličemo radosno i veselimo se
motom si ga ogrnuo. 46 Dokle ćeš se, o u sve dane svoje. 15 Obraduj nas za sve
Gospode, kriti? Zar zauvek? Zar će gnev one dane kad si nam nevolju nanosio, za
tvoj kao vatra plamteti? 47 Seti se koliki je sve one godine kad smo zlo gledali. 16
životni vek moj. Zar si uzalud stvorio sve Neka se delo tvoje pokaže na slugama
sinove ljudske? 48 Koji to živi čovek smrti tvojim, i veličanstvo tvoje na sinovima
videti neće? Može li dušu svoju iz ruku njihovim. 17 Neka dobrota Gospoda, Boga
groba izbaviti? 49 O Gospode, gde su našega, bude nad nama, daj da uspe delo
nekadašnja dela milosti tvoje, za koja si se ruku naših, daj da uspe delo ruku naših!
zakleo Davidu u vernosti svojoj? 50
Gospode, seti se sramote slugu svojih, da Ko živi u skrovitom zaklonu Sve-
višnjega, u seni Svemoćnog bo-
u nedrima nosim sramotu naroda mnogih, 91
51 seti se, Gospode, kako su se neprijate- ravi. 2 Reći ću Gospodu: „Ti si
lji tvoji rugali, kako su ružili stope poma- utočište moje i tvrđava moja, Bog moj, u
zanika tvoga. 52 Neka je blagosloven kog ću se uzdati.” 3 Jer on će te izbaviti iz
Gospod doveka. Amin, amin. zamke ptičarske. Od pošasti što nevolje
nanosi. 4 Perjem svojim zakloniće te, pod
Molitva Mojsija, Božjeg čoveka njegovim ćeš krilima utočište naći. Vernost
Ti si, Gospode, boravište naše iz
90 je njegova kao štit veliki i kao okolna stra-
ža. 5 Nećeš se bojati nikakve strahote
naraštaja u naraštaj. 2 Pre nego
što su se gore rodile, pre nego noću, ni strele što leti danju, 6 ni pošasti
što si zemlju i plodno tlo sazdao, od veka što ide po mraku, ni propasti što hara u
do veka ti si Bog. 3 Smrtnog čoveka u podne. 7 Hiljadu će ih pasti pored tebe, i
prah vraćaš, i govoriš: „Vratite se u prah, deset hiljada zdesna tebi, ali tebe se neće
sinovi ljudski.” 4 Jer je hiljadu godina u dotaći. 8 Samo ćeš očima svojim gledati, i
očima tvojim kao dan jučerašnji kad mine, videćeš platu zlih. 9 Zato što si rekao:
i kao straža noćna. 5 Ti ih odnosiš, oni su „Gospod je utočište moje”, učinio si Sve-
samo san, ujutru su kao trava zelena što višnjeg okriljem svojim. 10 Nikakvo te zlo
niče. 6 Ona ujutru cveta, napreduje, a neće snaći, pošast se neće približiti šatoru
uveče vene i suši se. 7 Jer nestajemo od tvome. 11 Jer će on uputiti anđele svoje k
gneva tvoga, smeteni smo zbog jarosti tebi, da te čuvaju na svim putevima tvo-
tvoje. 8 Prestupe si naše pred sebe stavio, jim. 12 Oni ćete na rukama svojim nositi,
i naše tajne grehe pred svetlost lica svoga. da nogom svojom o kamen ne zapneš. 13
9 Jer zbog gneva tvoga svi se dani naši Nogom ćeš lava i kobru gaziti, zgazićeš
primiču kraju svome, godine naše kao mladog lava i veliku zmiju. 14 „Zato što mi
uzdah prolaze. 10 Dani naši traju sedam- je privržen, izbaviću ga. Zaštitiću ga jer
deset godina, a kod snažnijih osamdeset poznaje ime moje. 15 On će me prizvati, i
godina. Ipak samo nevolju i patnju dono- ja ću ga uslišiti. Uz njega ću biti u nevolji.
se, jer brzo prolaze i mi odlećemo. 11 Ko Izbaviću ga i proslaviću ga. 16 Danima
poznaje snagu gneva tvoga i ko poznaje mnogim nasitiću ga, i pokazaću mu spase-
jarost tvoju, veliku kao strah koji ti pripa- nje svoje.”
da? 12 Nauči nas tako brojati dane naše
da bismo srce mudro stekli. 13 Vrati se, o
Gospode! Dokle će to trajati? Sažali se na
~ 558 ~