Page 563 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 563

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                           PSALMI
           vodama podižeš, od oblaka činiš kola svo-  se u njemu igra. 27 Svi oni na tebe čekaju
           ja, na krilima vetra hodiš, 4 anđele svoje   da im hranu daš na vreme. 28 Ti im daješ,
           duhovima  činiš, sluge svoje  vatrom  koja   oni uzimaju. Otvaraš ruku svoju, nasite se
           proždire. 5 Utvrdio si zemlju na temeljima   dobra. 29 Okreneš li lice svoje, smetu se.
           njenim, nikad se ona poljuljati neće, u svu   Uzmeš li im duh, umiru, i u prah se svoj
           večnost.  6 Prekrio si je bezdanom vode-  vraćaju.  30 Pošalješ li duh svoj, nastaju.
           nim kao haljinom.  Vode  su stajale iznad   Ti obnavljaš lice zemlji. 31 Slava Gospod-
           gora.  7 Od  pretnje tvoje su pobegle, od   nja trajaće, doveka. Radovaće se Gospod
           tutnjave gromova tvojih  prestravljene su   delima svojim.  32 On pogleda zemlju, i
           pobegle, 8 na mesto koje si za njih utvrdi-  ona se  zatrese,  dotakne gore,  i one se
           o. Gore su se podigle, doline su se spusti-  zadime.  33 Pevaću  Gospodu celog svog
           le, 9 među si postavio koju neće preći, da   života, pesmom  ću hvaliti Boga svoga
           ne bi opet zemlju prekrile. 10 Izvore šalješ   dokle god me bude. 34 Neka ugodno bu-
           po dolinama, među gorama oni teku.  11    de razmišljanje moje o njemu.  Ja  ću se
           Na njima se napajaju sve životinje poljske,   radovati Gospodu. 35 Grešnici će biti zbri-
           divlji magarci u njima gase žeđ svoju. 12   sani sa zemlje, zlih više neće biti. Blagosi-
           Iznad njih  ptice nebeske počivaju, iz    ljaj Gospoda, dušo moja! Hvalite Gospoda!
           gustog lišća razleže se poj njihov. 13 Gore
           natapaš iz gornjih odaja svojih. Plodovima           Zahvaljujte Gospodu, prizivaj-
                                                                te ime njegovo, objavljujte
           dela tvojih zemlja se siti. 14 Ti puštaš da   105
           niče zelena trava za stoku, i bilje za potre-        među narodima dela njego-
           be ljudi, daješ da iz zemlje hrana niče. 15   va!  2 Pevajte mu, pesmom ga hvalite,
           Daješ vino da veseli srce čovekovo, i ulje   razmišljajte o svim  čudesnim delima nje-
           od kog se lice sjaji, i hleb što krepi srce   govim! 3 Dičite se svetim imenom njego-
           čoveka smrtnog.  16 Sita su  stabla       vim! Neka se raduje srce onih koji Gospo-
           Gospodnja, lebanonski kedrovi koje je     da traže!  4  Tražite Gospoda i snagu  nje-
           posadio, 17 na kojima ptice gnezda svoja   govu! Stalno tražite lice njegovo! 5 Sećajte
           svijaju. Roda se gnezdi na stablima smre-  se čudesnih dela koja je učinio, čuda nje-
           ke. 18 Gore visoke su za kozoroge, litice   govih i zakona iz usta njegovih, 6 vi, po-
           su zaklon zečevima.  19 Načinio si  mesec   tomstvo Abrama, sluge  njegovog, sinovi
                                  ∗
           za određivanje vremena,  sunce zna  gde   Jakovljevi, izabranici njegovi.  7 On je
           treba zaći. 20 Ti tamu stvaraš i noć pada,   Gospod, Bog naš. Zakoni su njegovi  po
           tada se sve zveri šumske kreću. 21 Mladi   svoj zemlji. 8 On će se doveka sećati svog
           lavovi riču za plenom, i  hranu svoju od   saveza, reči  koju je dao,  kroz hiljadu  na-
           Boga traže.  22 Kad  sunce grane oni  se   raštaja,  9 saveza koji je sklopio  s Abra-
           povlače, i ležu u skrovišta svoja.  23 A   mom, i zakletve svoje Isaku,  10 koju  je
           čovek na posao kreće i na rad svoj sve do   postavio kao propis Jakovu, kao trajan
           večeri.  24 Kako je  mnogo dela  tvojih, o   savez sa Izraelom, 11 govoreći: „Tebi ću
           Gospode! Sva si ih mudro načinio, puna je   dati zemlju  hanansku, u nasledstvo  ću
           zemlja stvaralaštva tvoga.  25 U moru,    vam je dati.” 12 Bilo je to kad ih je malo
           tako velikom i širokom, vrve životinje bez   bilo, da, veoma malo, i kad su stranci  u
           broja, stvorenja mala i velika. 26 Po nje-  njoj bili. 13 Išli su od naroda do naroda,
           mu i brodovi plove. Načinio si levijatana da   od jednog kraljevstva do  drugog naroda.
                                                     14 Nikome nije dao da ih prevari, nego je
                                                     zbog njih kraljeve ukoravao, 15 govoreći:
           ∗  104,19 Ili: „praznike”. Vidi 1. Mojsijeva 1,14.
                                                ~ 563 ~
   558   559   560   561   562   563   564   565   566   567   568