Page 514 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 514

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           duh u  čoveku smrtnom, dah Svemoćnog      greha sam.  Čist sam i nema krivice  na
           jeste  ono što mu razum daje.  9 Godine   meni.  10 Ali Bog nalazi  prilike da mi se
           mnoge ne daju mudrost  same po sebi, i    suprotstavi, smatra me neprijateljem svo-
           nije dovoljno biti star da bi se znalo pravo   jim. 11 Noge moje u klade stavlja, pazi na
           suditi. 10 Zato kažem: ‘Saslušaj me. Ja ću   sve staze  moje.’  12 Evo, u  tome nisi u
           sad izneti ono što znam.’  11 Eto,  čekao   pravu, kažem ti, jer Bog je mnogo veći od
           sam da vi kažete to što imate, slušao sam   čoveka smrtnog.  13 Zašto se ti s njim
           razmišljanja  vaša, dok ste tražili prave   prepireš? Zar zato što ne odgovara na sve
           reči. 12 Pažljivo sam vas slušao, ali, eto,   reči tvoje? 14 Bog govori jedanput, i dva-
           niko nije  Jova ukorio, niko od vas  nije   put – iako čovek na to pažnju ne obraća –
           odgovor dao na reči njegove,  13 zato     15 u snu, u vizijama noćnim, kada dubok
           nemojte govoriti: ‘Našli smo mudrost.     san padne na ljude, kada na postelji dre-
           Njega Bog pobija, a ne čovek.’ 14 Ali reči   maju.  16 Tada on otvara uho ljudima i
           njegove nisu protiv mene bile usmerene,   upečatljivu im opomenu daje,  17 da
           pa mu neću odgovoriti  rečima vašim.  15   odvrati  čoveka od dela njegovog, da od
           Uplašili su se, ne odgovaraju više, pone-  ponosa  čoveka sačuva.  18 Dušu njegovu
           stalo im je reči. 16 A ja sam čekao, jer oni   čuva od jame, život mu čuva da ga strela
           više ne govore, samo stoje, ne odgovaraju   ne ubije.  19 I ukoravaju ga bolovi na
           više. 17 Sada ću ja odgovoriti, ja ću izneti   postelji njegovoj, ne prestaje nemir u
           ono što znam. 18 Jer sam pun reči, i duh   kostima njegovim. 20 Zato se hleb ogadio
           me pritiska u utrobi mojoj. 19 Evo, utroba   životu njegovom, i omiljena hrana duši
           je moja kao vino kad oduška nema, kao     njegovoj.  21 Telo mu se pred očima
           novi meh koji hoće da pukne. 20 Moram     raspada, a kosti, koje se ranije nisu videle,
           da govorim, da mi to muku olakša. Otvori-  sada se na koži poznaju. 22 Duša mu se
           ću usne svoje i odgovor dati. 21 Ni prema   jami približava, i život njegov k onima koji
           kome neću pristrasan biti. Čoveku zemalj-  smrt njegovu traže.  23 Ako se za njega
           skom neću laskati 22 – jer ja ne umem da   glasnik nađe, posrednik, jedan među hilja-
           laskam – da me ne bi Tvorac moj brzo      du, da razjasni čoveku šta je ispravno, 24
           uklonio.                                  tada će mu se on smilovati i reći će mu:
                                                     ‘Izbavi ga da u jamu ne ode! Našao sam
                   A sada, molim te, Jove,  čuj reči
           33                                        otkupninu za njega! 25 Neka telo njegovo
                                                     postane  sveže kao u mladosti, neka se
                   moje, Slušaj sve što ću ti reći. 2
                   Pogledaj, molim te! Usta svoja    vrati u dane mladalačke snage svoje.’ 26
           otvaram, jezik moj i usta moja sada  će   Moliće Boga da mu naklonost pokaže, i
           govoriti.  3 Reči moje dolaze iz  čestitosti   gledaće lice njegovo kličući radosno, i On
           srca moga, usne moje iskreno iznose       će vratiti pravednost  svoju  čoveku smrt-
           mudrost.  4  Mene je Duh Božji stvorio, i   nom.  27 On  će pogledati na smrtnike i
           dah Svemoćnog me drži u životu.  5 Ako    reći će: ‘Zgrešio sam, i izvrnuo sam prav-
           možeš, odgovori mi, naniži reči svoje pre-  du, ali to mi nije donelo koristi. 28 Otku-
           da mnom, pripremi se da mi se suprotsta-  pio je dušu moju da u jamu ne ode, i život
           viš. 6 Pred Bogom ja sam isto što i ti, i ja   će moj svetlost gledati. 29 Evo, sve to Bog
           sam od gline načinjen.  7 Nema u  meni    čini, dvaput, triput, za čoveka, 30 da izba-
           ničega  što bi te plašilo, težina reči mojih   vi dušu njegovu iz jame, da ga obasja
           neće te satrti. 8 Na moje uši rekao si, i još   svetlošću živih.’ 31 Pazi, Jove! Slušaj me!
           čujem zvuk reči tvojih:  9 ‘Čist sam i bez   Ćuti, a ja ću još nešto reći. 32 Ako imaš


                                                ~ 514 ~
   509   510   511   512   513   514   515   516   517   518   519