Page 81 - William Engdahl - Stoljeće Rata

ogromnu prekomorsku trgovinu i uspostavio je strateško savezništvo s
jednom brodarskom kompanijom. Svoju je kompaniju, Royal Dutch Oil
Co., udružio s kompanijom Shell Transport & Trading Co., koja je imala
sjedište u Londonu, a bila je u vlasništvu snalažljivog engleskog brodarskog
magnata Marcusa Samuela lorda Bearsteda, čovjeka koji je sagradio prvi u
svijetu brod za prijevoz nafte, tanker. To je savezništvo dovelo do stvaranja
najmoćnijeg svjetskog trusta, velikim dijelom i stoga što je uživalo
tajnu potporu britanske Vlade. Uskoro je nadmašilo vodeću grupaciju
Rockefeller Standard Oil, čak i u Americi, preko kompanija California Oil
Fields Ltd. iz Kalifornije i Roxana Petroleum Co. iz Oklahome, a obje su
bile u potpunosti u stranom vlasništvu, tj. u vlasništvu kompanije Shell, te
stoga nisu potpadale pod američki zakon protiv trustova, koji je postavljao
ograničenja Rockefellerovu Standard Oilu u Sjedinjenim Državama.
Zajedno s osnivanjem kompanije Anglo-Persian Oil, radi eksploatacije,
isključivo za interes britanske Vlade, izvora nafte u Perziji i na Srednjem
istoku, britanske su vlasti osnovale još jednu sličnu kompaniju, malo
poznatu, ali usko povezanu s britanskim Ministarstvom vanjskih poslova
i tajnom službom po cijelome svijetu, kako bi uspostavile kontrolu nad
zalihama nafte koje budu otkrivene u budućnosti. To je poduzeće nazvano
d’Arcy Exploitation Company.
Bitka za naftu poprimila je značajno političko obilježje u ranim 1920-
im godinama, a u središtu te politike bila je britanska d’Arcy Exploitation
Company. “Zastupnici poduzeća d’Arcy Exploitation Company u
Srednjoj Americi ili Zapadnoj Africi, Kini ili Boliviji su, čini se, u prvom
redu zastupnici britanske Vlade”, primijetio je jedan suvremenik.8
Konačno, četvrta je jedinica u tom naftnom ratu, koji je britanska
Vlada u to vrijeme vodila po cijelome svijetu, bilo jedno nominalno
kanadsko poduzeće na čijem je čelu bio izvjesni Mr. Alves, a zvalo se
British Controlled Oilfields ili BCO. I kompanija BCO tajno je bila
u vlasništvu britanske Vlade Njegova veličanstva, kao i Shell i druge
kompanije. Alvesov je zadatak bio da u Srednjoj i Južnoj Americi priskrbi
za Britaniju ključna nova naftna područja, osujećujući planove američkih
Rockefellerovih kompanija.
Alves je 1918. godine priskrbio priznanje britanske Vlade za Tinoca
u Kostariki a zauzvrat je BCO kao nagradu dobio naftnu koncesiju za
područje od 7 miliona hektara blizu granice s Panamom i blizu važne
Zone Kanala. Sjedinjene države su već bile odbile priznati Tinocu, a

81