Page 216 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

“Ekonomska revolucija” M. Tatcher primijenila je krivi lijek za
“liječenje” krive bolesti. Ali međunarodni financijski interesi londonskog
Cityja i moćne naftne kompanije oko Shella, British Petroleuma i njihovih
saveznica bili su ti za čiju korist je ta politika bila namijenjena, jer takav je
očito bio izračun britanske strateške politike “ravnoteže moći”. Thatcherica
je bila kći jednostavnog piljara koju su njezini cinični zaštitnici odgojili da
odigra ulogu za njihove veće geopolitičke ciljeve.
Kako je Thatcherica uvodila politiku koja joj je priskrbila nadimak
“željezna Lady”, nezaposlenost se u Britaniji udvostručila, porasla je s 1,5
miliona, kad je ona preuzela vlast, na 3 miliona nakon njezinih prvih 18
mjeseci na vlasti. Pod njezinom su vlašću radnički sindikati etiketirani
kao prepreka za uspjeh monetarne “revolucije”, glavni uzročnik tog
“neprijatelja” - inflacija. Cijelo to vrijeme, dok su British Petroleum i
Royal Dutch Shell izvlačili astronomske svote od 36 i više dolara po barelu
za svoju naftu iz Sjevernoga mora, nitko nije ni riječi izustio protiv velikih
naftaša ili banaka londonskog Cityja, koji su u toj situaciji zgrtali ogromne
svote novca. Thatcherica je također napravila potez da udovolji velikim
bankama iz Cityja time što je ukinula kontrolu deviznog poslovanja, tako
da je kapital otjecao iz zemlje u spekulativne svrhe za kupnju nekretnina u
Hong Kongu ili za unosne zajmove u Latinskoj Americi, umjesto da ga se
investira u obnovu oronule britanske industrijske osnove.2
Nastavši u Britaniji, potom u Sjedinjenim Državama, šireći se
izvan anglo-američkoga svijeta, radikalni se monetarizam Thatcherice i
Volckera rasprostranio poput raka, uvijek s jednako strogim zahtjevima za
kresanjem vladinih troškova, smanjenjem poreza, deregulacijom industrije
i slamanjem moći radničkih sindikata. Kamatne su stope po cijelome
svijetu narasle do razina kakve se nikada ranije nisu mogle ni zamisliti.
U Sjedinjenim Državama Volckerova je politika monetarnog šoka ranih
1980-ih godina natjerala kamatne stope do razina britanskih kamatnih
stopa, a nekoliko mjeseci kasnije i iznad njih, do nepojmljivih 20% za neke
određene kamatne stope. Ekonomija je te štednje putem visokih kamatnih
stopa ubrzo postala svima jasna. Ako je ikakvo industrijsko ulaganje kanilo
biti “profitabilno” uz kamatnu stopu od 20 ili čak 17%, to je značilo da
nikakvo normalno ulaganje u infrastrukturu za čije je dovršenje trebalo
četiri do pet godina nije bilo moguće. Sami troškovi na kamate tokom
izgradnje zabranjivali su takve investicije.
Uz regulatorne promjene u izgradnji nuklearnih elektrana u Sjedinjenim

216