Page 216 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 216

F. William Engdahl: Stoljeće rata

            “Ekonomska  revolucija”  M.  Tatcher  primijenila  je  krivi  lijek  za
          “liječenje” krive bolesti. Ali međunarodni financijski interesi londonskog
          Cityja i moćne naftne kompanije oko Shella, British Petroleuma i njihovih
          saveznica bili su ti za čiju korist je ta politika bila namijenjena, jer takav je
          očito bio izračun britanske strateške politike “ravnoteže moći”. Thatcherica
          je bila kći jednostavnog piljara koju su njezini cinični zaštitnici odgojili da
          odigra ulogu za njihove veće geopolitičke ciljeve.
            Kako  je  Thatcherica uvodila politiku koja joj je priskrbila nadimak
          “željezna Lady”, nezaposlenost se u Britaniji udvostručila, porasla je s 1,5
          miliona, kad je ona preuzela vlast, na 3 miliona nakon njezinih prvih 18
          mjeseci  na  vlasti.  Pod  njezinom  su  vlašću  radnički  sindikati  etiketirani
          kao  prepreka  za  uspjeh  monetarne  “revolucije”,  glavni  uzročnik  tog
          “neprijatelja”  -  inflacija. Cijelo to vrijeme, dok su British Petroleum i
          Royal Dutch Shell izvlačili astronomske svote od 36 i više dolara po barelu
          za svoju naftu iz Sjevernoga mora, nitko nije ni riječi izustio protiv velikih
          naftaša ili banaka londonskog Cityja, koji su u toj situaciji zgrtali ogromne
          svote novca. Thatcherica je također napravila potez da udovolji velikim
          bankama iz Cityja time što je ukinula kontrolu deviznog poslovanja, tako
          da je kapital otjecao iz zemlje u spekulativne svrhe za kupnju nekretnina u
          Hong Kongu ili za unosne zajmove u Latinskoj Americi, umjesto da ga se
          investira u obnovu oronule britanske industrijske osnove.2
            Nastavši  u  Britaniji,  potom  u  Sjedinjenim  Državama,  šireći  se
          izvan  anglo-američkoga  svijeta,  radikalni  se  monetarizam  Thatcherice i
          Volckera rasprostranio poput raka, uvijek s jednako strogim zahtjevima za
          kresanjem vladinih troškova, smanjenjem poreza, deregulacijom industrije
          i  slamanjem  moći  radničkih  sindikata.  Kamatne  su  stope  po  cijelome
          svijetu narasle do razina kakve se nikada ranije nisu mogle ni zamisliti.
            U Sjedinjenim Državama Volckerova je politika monetarnog šoka ranih
          1980-ih godina natjerala kamatne stope do razina britanskih kamatnih
          stopa, a nekoliko mjeseci kasnije i iznad njih, do nepojmljivih 20% za neke
          određene kamatne stope. Ekonomija je te štednje putem visokih kamatnih
          stopa ubrzo postala svima jasna. Ako je ikakvo industrijsko ulaganje kanilo
          biti “profitabilno” uz kamatnu stopu od 20 ili čak 17%, to je značilo da
          nikakvo normalno ulaganje u infrastrukturu za čije je dovršenje trebalo
          četiri do pet godina nije bilo moguće. Sami troškovi na kamate tokom
          izgradnje zabranjivali su takve investicije.
            Uz regulatorne promjene u izgradnji nuklearnih elektrana u Sjedinjenim

          216
   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221