Page 103 - William Engdahl - Stoljeće Rata

vanjskih poslova. Čak prije propalog minhenskog “puča u pivnici” (beer
hali Putsch) iz 1923., službenik američkog ministarstva vanjskih poslova
stacioniran u Munchenu u službi versajske okupacije Njemačke, Robert
Murphv, koji je kasnije bio središnja figura u poslijeratnoj Bilderberškoj
skupini, lično se sastao s mladim Hitlerom, s kojim ga je upoznao general
Erich Ludendorff. Murphv, koji je ranije bio u službi Allena Dullesa
u Bernu za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je skupljao podatke o
Njemačkom Reichu, bio je tada u Munchenu s još jednim utjecajnim
dužnosnikom američke Vlade, Trumanom Smithom, koji je radio pri
Obavještajnoj službi američke vojske koja je okupirala Njemačku.
U svojim memoarima Smith se sjeća svog dolaska u Munchen krajem
1922. “Dugo sam razgovarao o nacional-socijalizmu s konzulom u
Munchenu, gospodinom Robertom Murphvjem (koji je kasnije postao
vrlo ugledan američki ambasador), generalom Erichom Ludendorffom,
prijestolonasljednikom Rupertom od Bavarske i Alfredom Rosenbergom.
Ovaj je posljednji kasnije postao politički filozof nacističke stranke. Za tog
posjeta često sam viđao i Ernsta F. S. (“Putzia”) Hanfstaengla, člana poznate
minhenske umjetničke obitelji. “Putzi” je bio harvardski student i kasnije
je postao Hitlerov direktor za strani tisak” Moj je razgovor s Hitlerom
trajao nekoliko sati. Dnevnik koji sam vodio u Munchenu pokazuje da
sam bio duboko impresioniran njegovom osobom i držao mogućim da će
on odigrati važnu ulogu u njemačkoj politici.”
U izvješću koji je napisao svojim pretpostavljenima u Washingtonu u
novembru 1922. Smith je, glede svoje procjene male Hitlerove skupine,
napisao sljedeću preporuku. Govoreći o Hitleru, Smith je rekao: “Njegov
je temeljni cilj srušiti marksizam” i pridobiti radništvo za nacionalističke
ideale države i imovine. Sukob stranačkih interesa je “pokazao nemogućnost
Njemačke da se kroz demokraciju izvuče iz sadašnjih poteškoća. Njegov
pokret ima za cilj uspostavu državne diktature neparlamentarnim
sredstvima. Kad to postigne, zahtijeva da se reparacijski zahtjevi smanje na
moguću brojku, a kad to bude učinjeno, dogovorena će svota biti plaćena
do zadnjeg feninga, što je stvar nacionalnog ponosa. Da bi to postigao,
diktator mora uvesti sveopće prikupljanje sredstava za otplatu ratnih šteta
i provesti ga svim sredstvima države. Tokom razdoblja provedbe otplate
duga, njegova moć ne smije biti osujećena nikakvim zakonodavstvom ni
narodnom skupštinom”.
Kako bi bio siguran da su njegovi kolege u vašingtonskoj ispostavi

103