Page 44 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar

ot a a ši i put u u ut aš jost. S o u st a u la a du oko je zaleđe. I p i o je i
zaleđe g a iče s pusti jo : o a sao aća i s jed i i s d ugi olje ego što o i
sa i eđuso o sao aćaju. S e što tu ije pusti ja odaje sta i u i podsjeća a
p ošlost: put od A tiohije do Alepa Hale a p eko Li a o a, zasta ak u
uše i a a Bej uta tako su s uše i u p ošlosti ogi edite a ski g ado i,

aj lista iji , Da ask u koje su se ko ale ajošt ije sa lje i tkala aj jež ija
sukna. Sa a pusti ja e podsjeća i a što d ugo doli a se e i išta e odaje.
Ta o gdje o a iz ija a o e gu i se i is o a. Zad žao sa se a ušću O o ta,
prepunom trske, jake gotovo kao ona na Nilu. Zastao sam na Teli Kalakhu i Teli
Kazelu, na mjestima gdje a heolozi još t agaju za poto ulo luko , koja se
je ojat o z ala Si a. Nazo i ljudi iz p i o ske a i e i o ih s o liž jih go a, s

obale i iz pustinje, razlikuju se i u ovom dijelu Mediterana, u Siriji i Libanonu, kao i
u d ugi slič i k aje i a.
S i se ok eće o G čkoj i s atko je s at a s ojo . O a ije s ačija. G čka
ije s a a o u, kao što je ogi za išljaju: i u joj i a pla i a, i s ijega a
planinama. More joj oplakuje obale, prodire u njih, ali ne svugdje jednako i ne na
isti ači . I o ale i o e još su o ak i kak i su ekad ili: oto i su jed ako
aspo eđe i, Cikladi i Spo adi, Jo sko i Egejsko o e s ako je a s ojoj st a i,
e o i a oju koju je i alo. U atoč to e, p ošlost se e aća, po ijest se e

po a lja, G čka i Velika G čka da o su se razdvojile, Helada i Bizant trajno su se
azišli, Biza t i Istoč o a st o isu se ikad ašli. P ijelo i su ili teški i du oki,
gu i i a kop u po ećali su se a o u: s aki put se aljalo upitati što je ostalo
od o og što je ilo. Sa i su se G i pitali je li ostalo do olj o i ože li se s ti e ići
dalje, kako asta iti ili pak početi iz o a. Sud i a Medite a a Često se

poisto jeći ala sa sud i o G čke.
M oge su až e st a i osile g čka i e a, sta a i o a, eku e ska, ali su
pripadale drugima: sa a i e a isu ogla ado jestiti st a i. D ugi su tu ačili
p ošlost G ka olje ego što su to o i u jeli i ogli. Sa i su o ali služiti

d ugi a, koji su dolazili u jiho u ze lju da joj se poklo e. Došlja i su se di ili
jiho oj p ošlosti, e azu ije ajući sadaš jost, za je jujući jed u d ugo : sa i
su G i t ažili se e u p ošlosti iše ego u sadaš josti. Odlazili su iz s oje ze lje
žaleći za jo po s ijetu ili pak ostajali u joj ezado olj i jo e: ostalgija je
aj iše g čka iječ. Na o u su si o ašili iše ego a kop u, a oto i a iše
ego uz o alu. Poth ati a o u p et o ili su se u sjeća je a o o što su ili.

Lič osti i događaje za ije ila je po ijest. Sla uje p euzela a se e k jiže ost.
G čki je jezik saču ao u se i i sjeća je, i po ijest, i slavu, premda se i sam
iz ije io. Može li itko za isliti Medite a ez G čke? Možda je i sa o to pita je
p oizašlo iz jezi a p eda ja, koje je posta ilo s a až a pita ja.