Page 37 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 37

od obale dolazi do tolikih mijena: iza prve gore prekida se veza s morem, zemlja
                postaje zago o  koja je o ič o sla ije p istupač a ili  eople e je a, ljudi i aju
                 azličite o ičaje, pje aju d uge pjes e   a p i je   alka ske ga ge , d ukčije se
                 atječu   a aju ka e a s  a e a ili ig aju  a šije-šete , u oči a p a ih p i o a a
                 i aju   a je  ili   iše  tuđi:  zo u  ih  po egdje  Vlaji  ili  Vlasi.  Na  d ugo    jestu,

                u atoč  go ski   la  i a  i  d ugi   p ep eka a,  poja i  se  opet   edite a ski
                ele e t,  ije jajući i ze lju, i o ičaje, i same ljude. One koje je more na neki
                 ači   odgu  ulo  od  se e  izgleda  da  često   uči  pita je  pod ijetla.  I  ka e
                 je ojat o ig a  eku ulogu u s e u to e: u o i  je p edjeli a  iše stije a  ili pak
                pusti jskog pijeska,  a d ugoj, juž oj o ali   ego ze lje. S ijet krasa svijet je za
                se e: p e iše izlože  su  u da  i  io o iča , p e alo zaštiće  da  e  i  io  a ji .

                On se otkriva tek uz obalu: postaje amblem Mediterana, kontekst mita, proscenij
                a tičke t agedije.
                        Medite a ske  ijeke utječu  a  az e  ači e u  o e: jed e ulaze s eča o,
                kao da su zado olj e što su o a ile posao, d uge izgledaju zateče e, u i u  a je
                ili  iše  eod eđe o i  ezo lič o;  eke su od  jih go de ili odluč e,  eke  ojažlji e

                ili  ezig i a e; o e kao da  e žele po iješati s oje  ode s ostalim vodama, one
                pak kao da hoće sudjelo ati u  o ski  poslo i a ili sklopiti  eki sa ez. Mo e ih
                 e p i a s uda jed ako, a  i o ala  e dopušta s akoj od  jih da se  a isti  ači

                od  nje  odvoji.  Pojedine  rijeke  dugo  traju  u  moru,  nanose  mu  udarce  ili  ga
                prisiljavaju  da  im  ustupi  dio  svoga  prostora.  Ne  zaboravljam  one  koje  su  se
                sunovratile u kras, koje poniru u dubinu zemlje, da bi se kasnije opet pojavile, uza
                sa u o alu ili u stude i    eli a  a  o sko  d u. Riječ a ušća i aju d ost uku
                narav: s jedne strane utječe  ijeka u  o e, s d uge  o e p odi e u kop o. Delte
                po egdje p edoča aju p i odu  jiho a uzaja  og od osa. Pli ači s  ijeka  je uju
                po ekad, kad pli aju u  o u, u Medite a u, da  aspoz aju  iječ u  odu koja je u

                nj dotekla: da se ona i dalje razlikuje.
                        Obilazio  sam  korita  i  tokove  mnogih  mediteranskih  rijeka,  kupao  se  u
                 ji a,  i isao  asli je po o ala a, uspo eđi ao ga u sli o i a go  ji  i do ji .
                Na ušći a su  az e   ste t ske  t stike,  ogoza, šaša . Jake  ijeke i aju pose  u
                trsku,  koja  raste  i  ta o  gdje  se   iješaju  slatke  i  sla e   ode:  E  o,  Ro a,  Pad,
                Ne et a, Me de es, O o t, Do  i  apoko  Nil gdje je  ožda t ska jača  ego igdje
                d ugdje. Bo o i  e  i išu isto u  lizi i  ijeka i dalje od  jih. O i dugo  ogu  iti
                bez vode: smola im tada postaje gušća a ko a t  đa. Po  jiho u  i isu p epoz aju

                se pojedini krajevi Mediterana: upravo po tome kakvi su borovi u njima izrasli,
                kako su  aspo eđe i, jesu li k aj sa e  ijeke ili uz o alu  o a.
                        S ok a  p euzi a  i  p odužuje   edite a sku   eđu  ta o  gdje  sustaje
                 asli a. He  ego ačka poslo i a kaže da Jug  ije ta o "gdje s ok a  e  iče i
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42