Page 428 - Pyotr Ouspenskii - U potrazi za čudesnim
P. 428

setio  sam  se  razgovora  sa  prijateljem  iz  Moskve o  činjenici  da
     namerno  ćutanje  može biti  najteža disciplina kojoj  bi  se  čovek
     podvrgao.  Ali u to vreme,  mi  smo mislili na potpuno ćutanje.
     Čak i u  ovo G. je uneo  taj  divni  praktičan  element koji je  ra-
     zlučivao njegov  sistem i  metode od bilo  čega što mi je do  tada
     bilo znano.
         — Potpuno ćutanje je mnogo lakše, — rekao je, kada sam
     ja jednom počeo da mu izlažem svoje ideje. — Kompletno ćuta­
     nje je prosto bežanje od života. Čovek bi trebalo da bude u pu­
     stinji ili manastiru. Mi govorimo o radu u životu. A čovek može
     ćutati na takav način da to niko čak i ne primeti. Cela je stvar u
     tome da mi previše toga kažemo. Kada bismo ograničili sebe sa­
     mo na ono što je potrebno, već bi to bilo ćutanje. Tako je svim
     ostalim, sa hranom, zadovoljstvima, snom; za sve postoji grani­
     ca onoga što je potrebno. Posle toga počinje 'greh'. to je nešto
     što je potrebno shvatiti, 'greh' je nešto što nije potrebno. —
         Ali ako bi ljudi apstinirali od svega što je sada nepotrebno,
     kakav bi to život postao? — rekao sam. — I kako oni mogu zna­
     ti šta je potrebno a šta nije? —
         — Opet govoriš na svoj način, — rekao je G. — Nisam go­
     vorio o ljudima uopšte. Oni ne idu nikuda i za njih nema greho-
     va.  Gresi  su  ono  što  drži  ljude  prikovane  na  mestu,  ako  su
     odlučili da  krenu i ako su sposobni da to učine. Gresi posto­
     je  samo za one ljude koji su na putu ili mu pristupaju. Greh je
     ono što zustavlja čoveka,  što mu pomaže da vara sebe kada mi­
     sli  da  radi a zapravo spava.  Gresi  su ono što uspavljuje čoveka
     kada je već odlučio da se probudi. A šta čoveka uspavljuje? Opet
     sve  što je nepotrebno,  sve  što nije neophodno.  Neophodno je
     uvek dozvoljeno, ali iza toga odmah počinje hipnoza.  Ali moraš
     znati da se to odnosi samo na ljude u radu ili one koji smatraju
     da su u radu.  A rad se sastoji u voljnom potčinjavanju sebe pri­
     vremenim mukama da bi se oslobodio od večne patnje. Oni hoće
     zadovoljstvo sada, odmah i zauvek. Oni ne žele da razumeju da
     je zadovoljstvo ATRIBUT RAJA i da se mora zaraditi.  Ovo ni­
     je potrebno zbog neke presude ili nekih unutrašnjih moralnih za­
     kona već  iz prostog  razloga što čovek,  ako  dobije zadovoljstvo
     pre nego što ga je zaslužio, neće biti sposoban da ga zadrži i za­
     dovoljstvo će se pretvoriti ti patnju. A cela je stvar u tome, ospo-
   423   424   425   426   427   428   429   430   431   432   433